John Coltrane - Psalm (muzika u riječima - riječi u muzici), A love supreme 1964.

Coltrane mi je vazda bio pričalac. Improvizacije mu odišu osobenošću i pismenošću (da je pismen vidi mu se po cuzni), čak su mu i proznatljivi standardi takvi; ne nameće se iznad ostalih, dio je ekipe, a opet snažno dominira invencijom. Ne svira standardizirane fraze (zbog standardiziranih fraza Miles je 1986. u Vankuveru otjerao Marsalisa sa bine), priča svoju priču, kao i Miles. Samo je Miles previše muzikalan, svoje dionice pjeva kao pjesnik, dok je Coltrane dosta sitniji i pričljiviji.
Tako me je sinoć Zerina počastila jednom njegovom vizueliziranom numerom naziva Psalm. Svirao ju je sa svojim kvartetom i nalazi se na albumu "A love supreme" iz 1964. To je inače jedan od najprepoznatljivijih Coltraneovih albuma, a nakon odgledanog ovog snimka jasno mi je zašto ga većina teoretičara svrstava među najbolje albume tog vremena.
Radi se o pričanju priče. Pomenuti Psalm je pisan prvo riječima. Onda ga je Coltrane odsvirao, svirajući melodiju akcenata i naglasaka. Ako fino čitate tekst na engleskom, možete osjetiti melodijske pomake u riječima. To je Coltrane pretvorio u muzičku numeru.
Taj postupak nije novi, on je jedan od osnovnih postupaka u počecima muzičke historije. Čak sam i ja na Akademiji pisao nešto slično na Makovu "Penelopu". To je malo teže pratiti, pa je vremenom otišlo u drugi plan. Zbog svih "muzičkih" jednostavnih formi i struktura koja nam se nameću, ovo dođe kao jako visok nivo. Video se može gledati, tako da je taj nivo sada još bliži nego što je ikad bio.
Meni je stavio osmijeh na lice. Zazirati od teškog nije problem, mnogo je lakše i jednostavnije, ali se puno više dobija barem povremenom konzumacijom dobrog. Kako Rambo reče: "da guzici nabijem nivo".

Jonh Coltrane - 4 movement - Psalm

Albumi: Damir Avdić - Human reich (2013.)

Damir Avdić - Human Reich

živim u svijetu u kojem vremena nema
ili radim ili demonstriram
radim za kurac, demonstriram za dva 

Damir je strašan. Nema sistema i šablona, sve mu je nevažno i marginalno. Ne jebe živu silu, svako mu je providan. Moglo bi se reći da je anarhista, ali bilo kakvo stavljanje u redove bilo bi pogrešno - Damir je glasni posmatrač vremenske linije koja se trenutno događa.
Anarhija se po pravilu uvijek prelomi po nečijim leđima. Damirovi pogledi idu i preko nje; njemu bi ona bila samo novo polje za glasno posmatranje.
Zadivljuje humor; čisti, vulgarni humor uobličen u kontove, sudbine i međuljudske odnose. Humor mu je jača strana; tekstovi su mu pitki i jednostavni za jaku kritiku društva. Svakodnevnica niže i srednje klase našeg društva, trenutna borba za dominaciju u svjetskim okvirima, novi svjetski poredak je legitimni jezik većine kritički nastrojenih glasnih posmatrača. Ako se tu nađe Damir i njegovo vulgarno i direktno pripovijedanje, zazvuči dosta ugodno i slušljivo. Sa vremena na vrijeme se vratim na RATM, pa se naježim, od Damira to ne mogu osjetiti. Jezik i figure su mu dosta jednostavne.
Zato puno bolje zazvuče u "Muharemu" ili "Fadilu". Moj favorit je "Slika", pjesma o balkanskoj tragediji na ironični način.
Album sam po sebi je odličan, vrijedi ga imati. Nakon nekog vremena postane naporan, nije za slušanje usput. Distorzija stalno zuji, nema odmora, a njegovo pjevanje nije tipično za kulisno slušanje.
Kao i dosadašnji sniman je u Ljubljani na starićevom Maršalu. Strašan je. I on i Maršal.
Album se može kupiti i džaba. Ne bilo fino, red je da se plati.

Besplatno preslušavanje albuma i kupovina

Pušiti cigaru u Bijeloj kući

Evo starac, zapali!

Rođen sam par godina poslije Titove smrti, pa sam većinu stvari o njemu čitao ili čuo.
Znam da je gostio kraljeve i velike predsjednike. I da je išao kod njih u goste.
Išao je u goste i kod običnog svijeta. Da li je njemu dolazio običan svijet, to ne znam.
Od najupečatljivijih fotki, među brdom onih sa zvanicama, jedna mi je posebno rječita. Ona kod predsjednika SAD Regana - Regan nešto kao priča, a Tito ga sluša i pali cigaru. Drugovi moji, Tito je jedan od rijetkih ljudi na dunjaluku koji je zapalio cigaru u Bijeloj kući. To je za respekta.
Ova postavljena prikazuje kako Fidelu pali cigaru. Položaj tijela i simbolika je strašna - uzmite u obzir da su Fidel i Regan bili u velikoj svađi koja je bila toliko napeta da je malo falilo da nebom pojure balistički projektili. Ovaj naš je pio kafu uz cigaru kod obojice.
Takođe, čitao sam da je bio veliki švaler. I ne bio, u onom bijelom odijelu je bio pravo zgodan. Jovanku je pokupio mlađu tridesetak godina od njega, kao medicinsku sestru. Da li se i u toku braka švalerisao, čisto sumnjam. Ona je bila medicinska sestra dok je ležao polumrtav u bolnici.
Imala je par mjeseci diplomatskog odgoja u ambasadi u Rimu. Znači, htio ju je za pokazivanje. Bila zgodna koka, nema šta.
Valjda mu je bilo dosta šema, a i njegov položaj je značio puno problema ako nešto od toga dođe do običnog svijeta. Mada sve je moguće, pravom i istinitom švaleru, ne treba puno.
Bilo kako bilo, voljeli su se. On nju više - manje, a ona njega mnogo više. Dosta za divan brak.
Sa njenom smrću umro je posljednji dah tog vremena - kad smo komotno mogli zapaliti i pušiti cigaru u Bijeloj kući.
Sada ne možemo pušiti ni u Briselu.
Mislim, ako bi htjeli trebali bi dobro sakriti pod sto.

Odabir knjiga - Šarena

Da nema kombinacija, ne bi ni bilo boja

Mihail Bulgakov - Majstor i Margarita

Bulgakov je jedini pisac koji je naljutio Staljina, a nije umro u Sibiru. Priča se da ga je Staljin nazvao čim je čuo za rukopis, da su pričali jedan sat i da se na tome završilo. Roman nije objavljen, a Bulgakov je nastavio živjeti sa porodicom u Kijevu.
Roman je kakofonija svih pravaca i žanrova. Preteča nove pojave u umjetničkim izrazima u drugoj polovini 20. stoljeća - izražavanje svim postojećim izrazima.
Bulgakov je nemilosrdan i pravedan, maštovit i dovitljiv. Najbolji prikazi ovoga je pojava Vasilija Stjepanoviča. Pojavljuje se u momentu kada šejtanlučenje biblijskih vragova izmiče kontroli, kada priča postaje cirkus; on se nameće kao nadmen i ozbiljan lik koji sve shvata hladno i ozbiljno. I taman kad se pomisli da je šejtanskim igrama došao kraj i da se pojavljuje neko razuman tu, Bulgakov i njega hladno otjera u ludnicu. Strašan je!
Pravednost je osnova glavne priče romana, viđenje stvari i događaja komedija, likovi su zanimljiviji od svih montipajtonovaca, radnja je kombinacija biblijsko - paganske mitologije u novom vremenu. Čini se da je motiv za cijelu priču đavolji bal, koji se te godine održava u Moskvi, ali to je ustvari ljubav, presveta i neuništiva stvar - ljubav između Majstora i Margarite. Majstor je pisac druge priče u romanu, priče o Ponciju Pilatu i njegovoj jerusalemskoj karijeri, koja se čini dosta odvojena od glavne priče, ali je zapravo dio nje. Ne preskačite je!
Margarita je žena, u cijelom biću, dama koja voli i kojoj život nema smisao ako nema ljubavi. U ovom romanu je jedna od najljepše opisanih ljubavi ikad. Ne propustite je!

Odabir knjiga - Crna

Crna se veže za moć, eleganciju, formalnost, smrt, zlo i misteriju.

Ivo Andrić - Na drini ćuprija


Bilo je to prije jedno pet godina. Proveo sam u Amsterdamu i Minhenu par dana. Vraćao sam se pun ukusa i mirisa. Za prosječnog bosanca (koji je tada cupkao satima pred ambasadama za vizu) ovo je značilo da je "vidio svijeta".
Putovali smo noću. Autoputevi i granični prijelazi bili su osvjetljeni. Ustvari cijeli put je izgledao šaren i svečan. Dok nismo došli na Brod.
Granični prijelaz je ličio na rampu za svatove. U kućicama nije bilo kompjutera. Osvjetljenje je pravilo nekoliko osrednjih sijalica veličine patlidžana. Pasoše nam je pregledao krupniji graničar, polako pušeći kroz nos i mumlajući jer smo ga primorali izaći iz tople kućice na mrklu i hladnu noć.
Kad smo gumama dotakli bosanski asfalt, amortizeri su se probudili nakon mirovanja od izlaska iz zemlje. Bilo mi je simpatično. Znao sam da sam u svojoj zemlji.
A onda su farovi osvijetlili putokaznu tablu. Mala tabla, 20X40 centi, zašiljena na desnoj strani sa natpisom "Beograd", sjajila se u mraku kao opomena gdje dolazim. Tada sam razumio svo značenje toga da sam u svojoj zemlji.
Andrić o Bosni piše hladno iskreno. Tako mu svaka misao ima upečatljivu težinu, kao onaj strašni i nijemi broj srebreničkih žrtava. Učtivo i jezivo viđenje "tamnog" vilajeta. Takav mu je izgledao nakon njegovih povrataka iz bijelog svijeta.
Iako je mnogima nejasan i mrzak, za Sidrana je recimo jedan od pisaca koji je najbolje razumio patnju Bosne. Dao nam je hladan prikaz mjesta gdje živimo, među kakvim ljudima živimo i koga slušamo da bi živjeli. Uz to dao nam je da čitamo, odrekavši se velikog ličnog bogatstva.
Za one kojima to ne razumiju, neka i dalje uživaju u mračnim tablama na graničnim prijelazima.

Albumi: Zvonimir Varga - Buđenja (2013.)

Sreća da postoji internet. Inače bi slike hrvatske scene u posljednjih deset godina bile samo epizode tončijeve sapunice o vječnom konzumiranju talentovanih mladih djevojaka uz pokoju epizodu stare provjerene koja uzaludno pokušava da se ustabili od ljeta do ljeta.
Vargin osmi album je intiman i tih. Svirao ga je na gitarama i klaviru, editovao ga kroz nekoliko običnih efekata i izdao ga na netu.
Da ima finog u sebi - ima, ali ipak je previše fin da bi dobio na kvaliteti. Mislim, ko bi mu ovako finom mogao reći da mu neke pjesme previše liče na pjesme drugih.
Samo instrumentarijem i intimom izgrađuje muzički identitet. Stalna boljka mu je prejak uticaj drugih.
Album bi bio jako divan da ga je sveo na nekoliko pjesama. Tada bi se i moglo reći da je jako dobar. Ovako je negdje na sredini - previše neoriginalan da bi bio dobar i previše fin i samostalan da bi bio loš. Čovjek sam radi i to je svakako vrijedno pažnje.
Vrijedno pažnje, pa evo tu je i link za download. Ako ništa skidanje je besplatno, a isplati se skinuti zbog nekoliko pjesama u kojima nisam mogao prepoznati tuđi rad. Ne znam, možda se i nekome posreći da ne čuje ni u jednoj, pa se album učini jako dobar.

Besplatni download albuma

Idoli koji ne pričaju mnogo

Poklopilo se sve. Morali smo dobiti zbog raznih kosmičkih pravdi. Dvadesetak godina i napokon. Taman dok se komšije pate kao nikad, mi se ispalimo na Svjetsko. Sa stilom.
Konačno smo se ustalili. Bilo je kuveta i prije, ali se nije moglo. Kad sam gledao Osima i Papeta na Federalnoj pala mi je napamet era Mušanovića. Sjeća li se iko da je u počasnim ložama svoje mjesto imala Selma Bajrami i Reis?
Od Osimovog dolaska se i ustalilo. Ustalili se ljudi, igrači i ljudi koji prate sve. Nema više dilova i poslića sa sumnjivim tipovima koji tandaraju Selmu i ulizivanja vjerskim zajednicama zbog ko zna kakvih razloga. Osimu ni Papetu, a i ostalima to ne treba. Ti ljudi žive fudbal i mora ih pratiti kosmička pravda. Jedno je kad Platini priđe Osimu da ga pozdravi, a drugo kada ga Mušanović ganja po Ženevi i to sa prevodiocem. Tada je bilo i sumnjivih ruskih sudija i suspenzija i ostalih čuda. Danas je situacija sigurnija i stabilnija. Ti momci znaju da igraju za Zemlju, a ne talove sa prenosima utakmica i reklama.
Pape je jedna od najvećih zvijezda PSGa ikada. Sjećam je jednog Osimovog intervjua kada govori da od tri stvari o kojima u životu razmišlja dvije su dvije odbijenice Real Madridu. To je jedini trener koji je dva puta odbio taj klub. Ako smo na terenu jaki, moramo znati da napokon imamo poštovanje i da nas gledaju puno ozbiljnije. Sila smo vrijedna pažnje.
Momci su tome najviše doprinjeli. Mladi su, željni dokazivanja i vole Zemlju. Znaju da ih nacija prati i da su jedni od rijetkih koji je mogu obradovati. Usput Prvenstvo je odličan uvod u drugi dio karijere kad se potpisuju skupi ugovori.
Igrali su odlično i zrelo, znali su kad treba i šta treba. Imali su i najgori ispit zrelosti (jedan poraz u finišu i onaj gol slovaka u Slovačkoj) i prošli su ga. Karakter na nivou.
Summertime! Jedva čekam da ga zatopli i da u potkošulji gledam svoju ekipu na Svjetskom. Iako im se vokabular svodi na pet rečenica od kojih je prva uvijek: "Ne znam šta da kažem...", meni su idoli. Kao i Andrić i Tanović.

Zvijezda tjera mjeseca - notni zapis

Raspisana je za harmoniku, za uzrast drugog ili trećeg razreda osnovne muzičke škole.
Umjesto E dura na početnom motivu, trebao bi se svirati E7, međutim zbog olakšanja svojim učenicima, stavio sam ovu lakšu opciju. Nije baš da je opcija, bolje bi bilo reći način.
Razvuci i opleti!

Zvijezda tjera mjeseca
za goru ga otjera

Za goricom vodica
na vodici curica
bijelo lice umiva

Daj mi malo vodice
iz te bijele ručice

Ne dam dragi ni kapi
nek' ti duša islapi
zbog sinoćne besjede

Zbog sinoćne besjede
i rumene jabuke

Drugoj daješ rumene
meni mladoj uvele
uvela ti duša ta

Reakcija na post: "Popis iz prve ruke: kako su smislili da nas podijele"

Evropski model banana države.

U inboks sam dobio poruku od mog kolege sa posla, pravnika, kao reakciju na post Popis iz prve ruke: kako su smislili da nas podijele
Radi se o jednom stavu iz Ustava:

Izvod iz Ustava BiH, član 1., stav 7.:
„Državljanstvo
Postoji državljanstvo Bosne i Hercegovine, koje reguliše Parlamentarna skupština, i državljanstvo svakog entiteta koje regulišu sami entiteti, pod uslovom da: a) Svi državljani bilo kojeg entiteta su, samim tim, državljani Bosne i Hercegovine.(...)“

Ovo prevaspitanje iz posta bi se trebalo odnositi i na mene? Pišite ljudi, nisam ja toliko pametan. Barem ne kao ovi koji su oktoirali Ustav zbog svojih ciljeva. I tiho od banana - države napravili kiseli - krastavčić državu. Koja se može podijeliti na još manje dijelove.
Podjela zemlje i njenih državljana po entiteskoj osnovi je osigurana potpisima, tj. sasvim legalna i zakonita.
Tako je onaj sa malim brčićima došao na vlast - legalno i zakonito.
Tako i ovi žele da se dijele i šta li još - legalno i zakonito.
A ako ih nekada sudovi upitaju šta su to radili, oni će reći - legalno i zakonito.
Kao i što su pajdaše onog sa malim brčićima pitali u Nirnbergu - legalno i zakonito.
I ovi odgovorili - mi sve legalno i zakonito.
Onda ih sudovi objesili i strijeljali - legalno i zakonito.
Na kraju smo uvijek na prvom zakonu odvajkada - zakonu jačega. Jači posljednji kaže šta je legalno i zakonito.

Albumi: Zabranjeno Pušenje - Radovi na cesti (2013.)

Mi jesmo gradili svoj bend baš na tom mikrosvijetu i malim pričama o ljudima jer je mikrokozmos model makrokozmosa

Zabranjeno Pušenje - Radovi na cesti (2013.)

Ništa značajno drugačiji od prethodnog "Muzej revolucije". Zapravo, ništa puno drugačije i od prijašnjih albuma, negdje od Željkovog odlaska i konačnog Sejinog (jedinog legalnog) ustoličenja na postolju Pušenja.
Sejin konačni muzički izraz su dragijanijeve distorzije. Užasno zvuče uz duple pape ("Neprijatelj"), gotovo neslušljivo; više su svojstvene satrijanijevim matricama, nego podlogama uz Sejine sage o sitnim ljudima i sudbinama. Još kad se sa ovim distorzijama spoje vokalne sposobnosti, dobijemo neku čudnu fuziju koju je jako teško logički objasniti. Kad se okrenemo unazad, jedine njegove velike uspješnice od Dragijanijeve ere su Yugo 45, Poso, kuća, birtija i sl - uglavnom one na kojima Dragijanija nema onako kako ga ima inače. Najozbiljnije.
Iako se pati sa nedostatkom novih riječi iz svog miljea odakle je postao (već je petnaestak godina u Zagrebu) ostalo mu je tog duha kojeg je Pušenje imalo. Naravno daleko od onoga kakvo je bilo, ali se osjeti na nekoliko mjesta. Nakupi se njih nekoliko u nekoliko godina od izdavanja zadnjeg albuma.
Naravno, ne treba uzeti za loše, Sejo radi dobar posao koji se može pratiti. Za razliku od nekih koje nije više ni red pratiti.
Moj lični hit je "Tri kile, tri godine", barem u ovih nekoliko dana. Tu ga čujem puno boljeg jer upoređuje male ljude i njihove grijehove sa onim velikim iz Ine i HEPa. Daleko od toga da je purger, ali mu dobro stoji to što se već lagano adaptira na novu sredinu. Dobro je da mu nova sredina nije sterilna. Samo nek ostane prvi svome - Miletu se neće nikad približiti, Aki mu je druga galaksija, a prljavci daleko ispod.
Uglavnom, dobro je, al bi moglo i bolje. Sejo ne živi od onog starog pravila...

Bessplatni download albuma

Kako smo podijelili naš haustor

Evo na šta liči ulaz

Prvo je moj komšija sa zadnjeg sprata Mile uzeo neke aparate za rezanje drveta. Kada je skontao da mu je lift premali, odlučio je da ih ručno iznese na četvrti sprat. Doveo je neke raje, a ja, pošto sam na prizemlju, odlučio sam da im pomognem.
Bilo je sve uredu do trećeg sprata gdje smo na hodniku zatekli dvadeset aluminijskih konstrukcija za agregate od našeg komšije Ive. Ivo inače ima malu kvadraturu, pa sav materijal koji dila mora da ostavlja u hodniku pored stepenica.
Tu je Mile strašno plano. Kaže - "ja i moja porodica ne možemo živjeti u ovakvoj zajednici!" Kontam i ne možeš kad vam obojici treba hangar za vaše poslove.
Dok je on galamio, izletio je Ivo. Kaže on - "što se meni žališ Mile, onaj Sulejman sa prvog ionako ima više prostora nego ja, riješi to sa njim. Nek meni da koji kvadrat i ja ću prenijeti konstrukcije dolje". Odemo mi do Sulje, a Suljo, inače predsjednik kućnog savjeta, priča na telefon. Priča sa Mjesnom zajednicom, traži neku lovu za asfaltiranje hodnika. Joj, kontam, opet mi valja trpit njegovu familiju kako buši hiltovkom po haustoru.
Elem, Mile i Suljo se tu posvađaju, sve to sluša Ivo i kaže - "ja bi da se mi ljudski podijelimo."
Tako se i dogovoriše. Mile je napravio svoj entitet na četvrtom i sproveo sebi kablovsku preko druge zgrade da gleda utakmice koje on hoće. I promijenio je naziv ulice na četvrtom spratu. Sad se zove Kraljeva.
Ivo, koji ima relativno malu kvadraturu, još muti Sulju da mu da ona dva kvadrata stepenica na razmeđu drugog i trećeg sprata. Uz obećanje da će se nekad poslije dogovoriti ko će ih renovirati. Promjenu naziva ulice na svom spratu je uradio brzo. Sad je Banova.
Suljo se dosta brine jer su mu javili iz Pošte da su zabrinuti zbog komplikovanosti adresiranja. Kažu da ako ostane ovakvo stanje, prestat će donositi poštu. I uvest će poštarinu za sve stanare za račune za haustor jerbo valja to sada posebno sortirati. Suljo je ipak dao svome spratu naziv Begova uz nadu da će se situacija inašalah prebroditi.
Ja sam na prizemlju, pa me ne sikiraju puno. Još mi je staro ime ulice, čuo sam da su ga planirali mijenjati, ali ja ću je zvati kako ja znam.
Svoje ime ne znam, jer mi nije bitno. Ionako me ne zovu na kafu više. Oni koji me zovu, znaju kako mi je ime.
A od cijele ove situacije diže mi se kosa na glavi. Među nama, sve kontam da im jedan dan odcvikam struju i vodu, nek se malo pozabave jednostavnijim problemima.
Ili da ostavim otvorena vrata od lifta, pa da ih gledam kroz špijunku kako psuju.
Kad bi ja bio predsjednik kućnog savjeta, pamtili bi me po zlu.

Popis iz prve ruke: kako su smislili da nas podijele

Kako bosanac gleda svoju zemlju

Popisah se. Ha ja, i da se stavi kvakica na "s" isto bi izgledalo.
U čemu je problem? Na popis(š)ivačkom listiću postoji jedno antidržavno pitanje. Moja popisivačica ga je pokušala definisati kao trik pitanje, ja sam je prekinuo i ispravio. Nije to što ne smije da diskutuje bilo odlučujuće da budem upravu, nego sam stvarno upravu.
Da bi se pitanje jasnije izdvojilo moram ga povezati sa prethodnim. Ide jedno: koje je vaše državljanstvo?, a poslije njega: koje je vaše entitesko državljanstvo?
Entitesko državljanstvo??? Zvučalo mi je kao da se upisujem nekom u spomenar i odgovaram na pitanje da li više volim srednji red od onog do prozora. A spomenar je vlasništvo učitelja fašista.
Na pasošu mi fino piše da sam državljanin BIH, ne entiteta. Entitet nije država, entitet je entitet, kao što borer nije bušilica. Kako nekome može to pasti napamet?
Kako? Da vas napomenem da se radi o antidržavnoj stvari, rušenju ustavnog poretka zemlje i napada na njenu suverenost. Jedina razlika između ovog pitanja i tuđih tenkova na teritoriji zemlje je ta što se na tenkove šalju tenkovi, a na kreatore ovih pitanju šalju marice i one way ticket u KPD. Da tamo pročita knjigu - Ustav zemlje. Pedesetak puta u 15 godina.
Tito ih je slao - znao je čovjek pos'o.
Onaj koji je osmislio i postavio to pitanje, slao bi se na Goli otok; onaj ko ga je odobrio, slao bi se na Goli otok; i onaj ko bi se odgovorio na to pitanje, slao bi se na Goli otok. Nama bi ovdje Goli otok bio mali, trebao bi nam otok veličine Irske.
Haman odlučili da nas konačno podijele. Ne padaju mi teško oni što stalno pričaju o podijeli, koliko ovi sa ove strane. Pa ako je sin begović pristao na to, mora da su mu podjele jako drage. Konačno bi mogao da uživa u svom pašaluku. Iako je mali, njemu je dovoljan.
"Samo vi recite da ste moji, vaša vjera i jezik, ja ću ostalo" - begović sjedi skrštenih nogu, miješa rukama kao rahmetli babo i objašnjava. A to što je tiho pristao na pitanje o entiteskom državljanstvu ne spominje nikome. Aferim.
Rahmetli Babo mu je spominjao, pa je odradio svoj one way ticket. Ovaj se nema čega bojati. Kao ni njegov pandan sa druge strane.
Uglavnom, osjećam se poraženo kao vestern dangub kojem je šerif podijelio grad sa zlikovcima sa potjernice. Izgleda da i Šerif nije ono što bi govori da jeste.
O ovome ne smijem diskutovati sa Starim. Jedan od prvih pedeset zeničkih dobrovoljaca bi dobio infarkt. Ovako će se barem čuditi desetak godina dok ne skonta.