John Coltrane - Psalm (muzika u riječima - riječi u muzici), A love supreme 1964.

Coltrane mi je vazda bio pričalac. Improvizacije mu odišu osobenošću i pismenošću (da je pismen vidi mu se po cuzni), čak su mu i proznatljivi standardi takvi; ne nameće se iznad ostalih, dio je ekipe, a opet snažno dominira invencijom. Ne svira standardizirane fraze (zbog standardiziranih fraza Miles je 1986. u Vankuveru otjerao Marsalisa sa bine), priča svoju priču, kao i Miles. Samo je Miles previše muzikalan, svoje dionice pjeva kao pjesnik, dok je Coltrane dosta sitniji i pričljiviji.
Tako me je sinoć Zerina počastila jednom njegovom vizueliziranom numerom naziva Psalm. Svirao ju je sa svojim kvartetom i nalazi se na albumu "A love supreme" iz 1964. To je inače jedan od najprepoznatljivijih Coltraneovih albuma, a nakon odgledanog ovog snimka jasno mi je zašto ga većina teoretičara svrstava među najbolje albume tog vremena.
Radi se o pričanju priče. Pomenuti Psalm je pisan prvo riječima. Onda ga je Coltrane odsvirao, svirajući melodiju akcenata i naglasaka. Ako fino čitate tekst na engleskom, možete osjetiti melodijske pomake u riječima. To je Coltrane pretvorio u muzičku numeru.
Taj postupak nije novi, on je jedan od osnovnih postupaka u počecima muzičke historije. Čak sam i ja na Akademiji pisao nešto slično na Makovu "Penelopu". To je malo teže pratiti, pa je vremenom otišlo u drugi plan. Zbog svih "muzičkih" jednostavnih formi i struktura koja nam se nameću, ovo dođe kao jako visok nivo. Video se može gledati, tako da je taj nivo sada još bliži nego što je ikad bio.
Meni je stavio osmijeh na lice. Zazirati od teškog nije problem, mnogo je lakše i jednostavnije, ali se puno više dobija barem povremenom konzumacijom dobrog. Kako Rambo reče: "da guzici nabijem nivo".

Jonh Coltrane - 4 movement - Psalm