Pušiti cigaru u Bijeloj kući

Evo starac, zapali!

Rođen sam par godina poslije Titove smrti, pa sam većinu stvari o njemu čitao ili čuo.
Znam da je gostio kraljeve i velike predsjednike. I da je išao kod njih u goste.
Išao je u goste i kod običnog svijeta. Da li je njemu dolazio običan svijet, to ne znam.
Od najupečatljivijih fotki, među brdom onih sa zvanicama, jedna mi je posebno rječita. Ona kod predsjednika SAD Regana - Regan nešto kao priča, a Tito ga sluša i pali cigaru. Drugovi moji, Tito je jedan od rijetkih ljudi na dunjaluku koji je zapalio cigaru u Bijeloj kući. To je za respekta.
Ova postavljena prikazuje kako Fidelu pali cigaru. Položaj tijela i simbolika je strašna - uzmite u obzir da su Fidel i Regan bili u velikoj svađi koja je bila toliko napeta da je malo falilo da nebom pojure balistički projektili. Ovaj naš je pio kafu uz cigaru kod obojice.
Takođe, čitao sam da je bio veliki švaler. I ne bio, u onom bijelom odijelu je bio pravo zgodan. Jovanku je pokupio mlađu tridesetak godina od njega, kao medicinsku sestru. Da li se i u toku braka švalerisao, čisto sumnjam. Ona je bila medicinska sestra dok je ležao polumrtav u bolnici.
Imala je par mjeseci diplomatskog odgoja u ambasadi u Rimu. Znači, htio ju je za pokazivanje. Bila zgodna koka, nema šta.
Valjda mu je bilo dosta šema, a i njegov položaj je značio puno problema ako nešto od toga dođe do običnog svijeta. Mada sve je moguće, pravom i istinitom švaleru, ne treba puno.
Bilo kako bilo, voljeli su se. On nju više - manje, a ona njega mnogo više. Dosta za divan brak.
Sa njenom smrću umro je posljednji dah tog vremena - kad smo komotno mogli zapaliti i pušiti cigaru u Bijeloj kući.
Sada ne možemo pušiti ni u Briselu.
Mislim, ako bi htjeli trebali bi dobro sakriti pod sto.