živim u svijetu u kojem vremena nema
ili radim ili demonstriram
radim za kurac, demonstriram za dva
Anarhija se po pravilu uvijek prelomi po nečijim leđima. Damirovi pogledi idu i preko nje; njemu bi ona bila samo novo polje za glasno posmatranje.
Zadivljuje humor; čisti, vulgarni humor uobličen u kontove, sudbine i međuljudske odnose. Humor mu je jača strana; tekstovi su mu pitki i jednostavni za jaku kritiku društva. Svakodnevnica niže i srednje klase našeg društva, trenutna borba za dominaciju u svjetskim okvirima, novi svjetski poredak je legitimni jezik većine kritički nastrojenih glasnih posmatrača. Ako se tu nađe Damir i njegovo vulgarno i direktno pripovijedanje, zazvuči dosta ugodno i slušljivo. Sa vremena na vrijeme se vratim na RATM, pa se naježim, od Damira to ne mogu osjetiti. Jezik i figure su mu dosta jednostavne.
Zato puno bolje zazvuče u "Muharemu" ili "Fadilu". Moj favorit je "Slika", pjesma o balkanskoj tragediji na ironični način.
Album sam po sebi je odličan, vrijedi ga imati. Nakon nekog vremena postane naporan, nije za slušanje usput. Distorzija stalno zuji, nema odmora, a njegovo pjevanje nije tipično za kulisno slušanje.
Kao i dosadašnji sniman je u Ljubljani na starićevom Maršalu. Strašan je. I on i Maršal.
Album se može kupiti i džaba. Ne bilo fino, red je da se plati.
Besplatno preslušavanje albuma i kupovina