Zeničko proljeće - tri predstave

Festival kulture Zeničko proljeće svake godine okuplja umjetnike i umjetničke ansamble iz oblasti slikarstva, muzike, pozorišne i scenske umjetnosti, koja se tradicionalno u ovom gradu odvija od 20. marta do 12. aprila. U nastavku slijedi amaterska kritika za tri gostujuće predstave, odigrane prošle sedmice.

1. Moje bivše, moji bivši:

Na velikoj sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, 01. 04. 2014. godine, ansambl Knjaževsko-srpskog teatra je izveo predstavu Moje bivše, moji bivši. Predstava je urađena po tekstu D. S. Džeksona Moje bivše, moji bivši, u režiji Slađane Kilibarde, premijerno izvedene u Kragujevcu, u novembru 2012. godine. „Urbana, brza i dinamična ljubavna komedija koja otvara suštinska pitanja koja se tiču prije svega mladih“.

Predstava govori o mladim ljudima, tridesetogodišnjacima, i njihovim problemima: „Ne želim da se vežem jer ne mogu da prebolim prvu ljubav“ (Tom), „Ne želim da budem usidjelica, a već mi je 33 godine“ (Amy)... U prvom dijelu, odličan glumac Miloš Krstović koji igra ulogu Toma, iznosi svoje viđenje publici, a u drugom dijelu to radi Isidora Rajković. Nekolicina posjetitelja su napustili dvoranu BNP-a kada su predosjetili da će im i Amy ispričati svoje viđenje. I tako oni, pogrešni partneri, budu zajedno jer se boje samoće, i kroz dvosatne peripetije, rodi se ljubav/dijete. Ta „urbana, brza i dinamična ljubavna komedija koja otvara suštinska pitanja koja se tiču prije svega mladih“ više je podjećala na roman u Konzumu. Možda nisam prepoznala „dubinu svih tih životnih pitanja“ i ne mogu reći da je predstava bila odlična, ali svakako je BNP to veče bilo najbolje mjesto u Zenici.

Gdje provesti petak i subotu u Zenici, kada ne radi Boban, Jazz, kada je nemoguće proći pored Gimnazije od umnorazarajućih melosa? Odgovor je: BNP! 

2. Revizor

U petak, 04. 04. 2014. godine, izvedena je predstava Revizor, napisana prema poznatom Gogoljevom dramom, inspirisanom Puškinovom novelom i stvarnošću carske Rusije iz sredine 19. stoljeća, u režiji Dražena Ferenčine i izvedbom dvadesetak glumaca u koprodukciji Kazališta Virovitica i Narodnog pozorišta iz Tuzle. 

Gradonačelnika malog grada koji propada i u kojem uspijeva samo korupcija, glumi virovitički glumac Mijo Pavelko, a lažnog revizora iz Sankt Peterburga, običnog malog činovnika, „morona“ koji iskorištava licemjerstvo još većih „morona“ oko sebe, kako je za svoj lik u predstavi rekao i sam glumac, glumio je Adnan Omerović iz NP Tuzle. Svevremenska priča o korupciji, licemjerstvu, mentalitetu sitnih činovnika, prestrašenim podanicima i aktualizaciji sitnih moći, publiku je na duhovit, satiričan i gorak način podsjetila na vrijeme u kojem živimo, pa je predstava završila ovacijama publike. Scenografija, kostimografija i glumci su biliodlični, a skeptičnost „kako napraviti komediju inspirisanu Gogoljem“, neopravdana.

3. Životinjska farma

U subotu, 05. 04. 2014. godine, izvedena je predstava Životinjska farma (žanr satira). Kao inspiracija za kritički prikaz današnje društveno političke situacije, redatelju Ivanu Leu Lemu, iz Splita, poslužio je istoimeni roman engleskog novinara i pisca George Orwella.

Alegorijsko politički roman Životinjska farma, iako je napisan prije, objavljen je 1945. godine. Oštrim kritiziranjem i ismijavanjem sovjetskog totalitarističkog režima i Staljina, Orwell je uzburkao posljeratnu političku klimu, postao smetnja “moćnicima” i meta cenzure. Ljudska sklonost prema zloupotrebi moći, glavna je zapreka tragičnih sudbina gotovo svih njegovih junaka, a sudeći prema pažnji koju još uvijek privlače njegova djela, ne prestaje biti aktuelan. Članovi Gradskog kazališta mladih iz Splita, tu veče su otvorili aktuelne i atraktivne scenske i semantičke mogućnosti te dali priliku publici kako da lakše definišu svoje pozicije i stavove u svijetu u kojem je sve teže prepoznati ko i kako vlada nad nama. Simbolima je prikazan „napredak čovjeka“ od vremena komunizma, preko vremena firmi, do vremena interneta, naglog porasta bogastva, nedostatka prirodnih resursa, otuđivanja... Iz perspektive današnje kulture opsjednute medijima, imidžom i odnosima s javnošću, redatelju je bio posebno zanimljiv lik prasca Squealera. “Kao svojevrsni glasnogovornik politike svinja, on simbolizira proces manipulacije masama, čiji je najdjelotvorniji instrument permanentno izvrtanje istine, već prema tome što u pojedinom trenutku odgovara onima koji su na vlasti”, pročitala sam u priopćenju za javnost, a meni se učinilo da je lik svinje bio sam Drug Tito (jer su se ovce i svinje zvali drugovima), koji je poslao ovcu koja se bunile zašto svinje spavaju na krevetima, na „goli potok“ da im pere posteljinu. Izgleda da neki tamo imaju još mržnje prema tim vremenima.

Da ne bi kritika postala politika, završavamo.