Intervju sa Admirom Ćurukovićem

Ado gdje i kada si rođen?

Rođen sam u Zenici, 30.10.1975

Dali si se muzički obrazovao? Sa ove vremenske distance koliko ti to obrazovanje znači?

Gotovo uvijek preferiram slušanje muzike, te ulaganje truda da ono što se čuje da se pokuša odsvirati. U  vrijeme kada sam pohađao srednju školu zainteresovao sam se za učenje nota, čuvši izvedbe za klasičnu gitaru od Ivana Kalcine. Kasnije sam upisavši srednju muzičku školu, vanredno, produbio to znanje. Na žalost srednju muzičku nisam uspio završiti iz raznih razloga.

Muzičko obrazovanje može čovjeku ubrzati liniju učenja, ali dešava se da kada se svira isključivo na takav način da to može svirača 'zarobiti'. Nekim tipovima ljudi takav «formalizam» odgovara a meni ponekada. Klasična kompozicija u klasičnoj muzici ostavlja prostora intepretaciji (mora se odsvirati tačno onako kako piše, a intepretacija ovisi o izvođaću) te je baš zbog toga  formom ograničena. Druga krajnost je recimo improvizacija gdje se više cijeni nesputan muzički  izraz. U suštini sve zavisi od toga čime se čovjek bavi, je li to samo faza ili preferira neki muzički izraz.

Reci nam s kim si svirao. Sjećamo se da si jedno vrijeme svirao sa Brkom u Starom Satu...

Od malih nogu sam svirao sa svojim ocem. Poslije, u srednjoj školi sam aktivnije svirao sa dobrim prijateljem Ivanom Uremovićem, duo gitare i glas. Zatim u bendu Ambis: Ivan Uremović -gitara, Daut Bajramović - bas, Alen Ejupović - bubanj, Goran Havić – glas i ja. Bend je svirao hard rock 70-tih: stare stvari od Bijelog Dugmeta, Deep Purple, Black Sabath, Led Zeppelin, Drugi način itd. Zatim sam svirao sa Ivicom i Marinkom Frančić. Interpretirao se Jazz i Flamenco: Django Reinhardt, Paco de Lucia te klasici jazza (take 5, tico tico itd).

Sa Fahrudinom Halilovićem sam takodje svirao, tražili smo neki svoj stil. Zatim sa Harunom Serdarevićem – Nunetom – bubanj  i Kaknjo Šerifom – Šefom – bas gitara. Bend je svirao autorske pjesme. Sa bendom Cest la vie: Besir Maglić – Beso, Krle i Hadži. Sa Brkom u duetu.

Mutvak 19. 12. 2003. - Ado (sa gitarom) i Dijana V. (sa mikrofonom)
foto: Danijela Ćurić

Pored ovog su snimci koje si objavio na svom Youtube kanalu. Gdje je to snimano?

Snimano je kući. Nekim kompozicijama, u produkcijskom smislu sam se više posvetio što se da primjetiti npr: Proljetna pjesma, Gitzag itd., a neke su snimane Iphon-om, te bi ih malo dotjerao na kompjuteru.

Snimci mame čistoćom forme i klasičkim izrazom. Da li te snimke smatraš svojim izrazom ili su samo jedna od faza koje će se mijenjati.

Najvjerovatnoje da će moj izraz ostati ovakav. Naravno da su dobre promjene i da mi ogovara da se okušam u raznim stilovima. U zadnje vrijeme recimo često slušam muziku koja gravitira istoku (kineska i japanska tradicionalna muzika, blisko-istočna arapska duhovna muzika itd)

U svijetu u kojem živimo većina muzičkih izraza se svela na reproduciranje i alteriranje već postojećih. Koliko je danas važna kreativnost u stvaranju?

Muzika je odraz duha naroda  i vremena u kojem živimo. Stari kinezi su preko onoga što se preferira u narodu, a tiče se muzike, znali odrediti tok vremena. Dakle nije toliko bitna 'muzika' koliko duh naroda ili neke kulture. Ako narod strijemi ka vrijednostima, koje su u isto vrijeme univerzalne i partikularne (specifične za neko područje i narod), i sama muzika će to pratiti. Pošto danas, kako veliš, ima svega i svačega, vrlo je teško doći do svoga izraza, a da ne potpadneš pod nečiji uticaj. Za mene kao kompozitora je bitno da tačno izrazim, u skladu sa raspoloženjem. To se 'vadi' iznutra, pa iako sredina u kojoj se živi može uticati, opet je to neki proces poniranja u sebe  i nastojanja da se ostane dosljedan tome. To zna nekada biti naporan proces, a nekada ide jednostavno i lako. Ni sam nisam pametan po tom pitanju ...

Nabroj nekoliko muzičara, umjetnika, ljudi koji su su najviše uticali na tebe:

To su: Mike Oldfield, Paco de Lucia, Haitor Villa Lobos, Pat Metheny, Ludwig van Beethoven, Jimmy Page, Joe Satriani, Steve Vai, Wes Montgomery, Joe Pass, Vlatko Stefanovski itd. Naravno, sa ovim na mene su uticali svi ljudi koje sam sretao uz muziku.

Evo jedna od najljepših Adinih numera. U svakom slučaju pročešljajte njegov Youtube kanal, nećete ostati ravnodušni.