Odabir top 5 najboljih pjesama od Pink Floyda

Odabir je subjektivan i urađen prema guštu autora bloga. 

Zbog nedostatka Floydovog VEVO kanala neću postavljati linkove. Nije ih teško naći i imaju po nekoliko stotina verzija. Obavezno tražite one sa tekstovima.


5. Have a cigar - ne znam za vas, al meni je ovo najbolji groove. Floydi su znali guštati jedan ritam jako dugo. U dugom vremenskom periodu motivi se smjenjuju i nemoguće je izabrati najbolji, a groove vozi li vozi.
"Oh by the way, which one's Pink?" - pjesmu je pisao David Gilmur, a otpjevao Roy Harper, jer su snimci sa Watersom i Gilmurom bili loši. Pjesma je kritički osvrt na muzičku industriju i postavlja glavnog lika Pinka kao solo karijeristu. Muzička industrija je sastavljena od pohlepnih i gramzljivih i pretvara svakog pojedinca u to.

...We heard about the sell-out.
You gotta get an album out.
You owe it to the people.
We're so happy we can hardly count.
Everybody else is just green,
Have you seen the chart?
It's a hell of a start,
It could be made into a monster
If we all pull together as a team.

Which one is Pink? Valjda desni, jel?

4. Wish you were here - Roger Waters je cjelokupna razmišljanja Berettovoj sudbini predočio u pjesme i ostavio kao vječnu zaostavštinu jednog perioda u muzici. Riječi koje su ovdje su jedne od najtoplijih napisanih njemu. Samo jedna napomena: stihovi "Can you tell a green field/from a cold steel rail?" su Berettovi stihovi sa prvog Floydovog albuma.
Početak na dvanaestercu je jednostavan i lagan. Cijela pjesma je prozračna i lagana i majstorski uklopljena. Ako niste poklonici Floyda ovo morate čuti, naročito ako počinjete svirati gitaru. Svaki ton se može fino čuti i možete je skidati bez pomoći internetskih objašnjenja. Solo je tipičan za Gilmurovo ukrašavanje akorada - jasan i moćan. Pišući ovo palo mi je napamet da je i Crvena jabuka snimila pjesmu istog naslova - "Volio bi da si tu". Da li je jača ljubav za prijatelja ili za ljubljenu?

...How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls
Swimming in a fish bowl,
Year after year,
Running over the same old ground.
And how we found
The same old fears.
Wish you were here.

Sve fotke imaju Google "free to use and share" oznaku

3. High hopes - koja drama. Ovo je jedan od najboljih početaka Floydovih pjesama. Najbolji momenat je prebacivanje metričke percepcije zvona na arzu - kad sam prvi put čuo mislio sam da mi nešto nije uredu sa kasetofonom. Kvinte na klaviru u kombinaciji sa zvonom su prave jezivu kulisu za Watersove stihove.
Kad ovo slušam skontam da su Floydi stvarali čuda. Stihovi govore o životu generalno - ispočetka opisuje sebe kao dijete koje traga i otkriva, da bi na kraju došao do čovjeka sputanog životnim okolnostima i drugim ljudima. Kad se stihovi završe, Gilmur svira strašan solo. Pjesma se završava istim zvonom kao sa početka, čime muzika završava krug ljudskog postojanja.
Refren ostavlja puno prostora za razmišljanje. Jedna preporuka: ovu stvar slušajte sami.

The grass was greener
The light was brighter
With friends surrounded
The nights of wonder

Odlična kombinacija sa Floydima - if you know what I mean

2. Another brick in the wall - mislim, ne može bez ovoga. Ovo je jedna od najsviranijih pjesama i ako svirate gitaru morali ste je svirati.
Another brick in the wall je na nekoliko respektabilnih mjesta proglašavana jednom od najuticajnijih pjesama ikad. Njena težina leži u prva dva stiha, gdje se interpretacija duple negacije "We don't need no education" svodi na afirmacijsku postavku "we need education". Kada se tome doda ostatak teksta, dobije se kritika lošeg obrazovnog sistema. Obrazovanje nam treba, ali ne ovakvo koje nas gleda isto i kanališe u svijet ne kao posebne, nego kao iste jedinke koji su dijelovi sistema. U svima nama leže genijalci koji su i doveli civilizaciju do ovog nivoa, ali pogrešno usmjeravanje i sputavanje ljudi (učenika) nije zdravo za dobrobit društva i pojedinca. Svaki čovjek je poseban i treba da dadne svoj doprinos civilizaciji.
U toj priči i učitelji su dio sistema - sistema koji ne vrednuje pojedinca, nego samo život u zacrtanom pravcu - uzmi kredit, radi, vrati kredit i tako ukrug. U popratnom filmu za album "The Wall" učitelj je prikazan u skladu sa ovom idejom.
Uh, nasra se ja dobro. Većina Watersovih tekstova su takvi - o njima se mogu pisati dobre filozofske rasprave. Waters je genijalac, tu nema priče.

We don't need no education
We don't need no thought control
No dark sarcasm in the classroom
Teachers leave them kids alone
Hey! Teachers! Leave them kids alone!
All in all it's just another brick in the wall.
All in all you're just another brick in the wall.

kredit, radi, vrati, kredit, radi...

1. Hey you - Waters je kreator otuđenog čovjeka zatvorenog u sebe sa dubokim antisocijalnim karakteristikama postavljenim zbog nerazumjevanja društva. Iako se taj motiv dešavao prije Floyda, oni su ga postavili kao dio muzičkog nasljeđa novog doba.
Pjesmu su pjevali Gilmur i Waters zajedno. Pjesma govori o mladoj i ambicioznoj zvijezdi iz "Have a cigar" koji posustaje i zatvara se među zidove. Ne znam kako vama, ali meni i ovo djeluje inspirirano Berettovom sudbinom.
Uvod nećete lako odsvirati - šesta žica je zamjenjena prvom. Solo na fretlessu je svirao Gilmur.
Zadnji stihovi su završetak i pouka pjesme.

...Hey you, don't tell me there's no hope at all
Together we stand, divided we fall.

Waters nudi i rješenje za takvog čovjeka. Dakle ova pjesma nije samo kukanje nad bezizlaznim situacijama, nego predstavlja i put kojim se može iščupati. Ovi stihovi su otpjevani u gornjem registru i sa dodanim delayem na posljednju riječ - poslije ovoga, ja više ne slušam ništa barem desetak minuta.

aaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Eto, ja se dobro napričah. Žao mi je što tu nema još nekih pjesama, ali da sam ovaj proširio popis bio bi dosta dug. Ako imate kakav dodatak ili primjedbu, slobodno je dopišite.