Treća sreća

Teško je ostati ravnodušan na nedavnu nesreću u Londži. Tamni svijet Tomislava silovatelja i nasilnika smo prekrivali jorganom, valjda što nam je u prirodi da sitne i ohole ljudske rabote ne vidimo i ne uzimamo zaozbiljno. Jorganom su prekrivena njegova dva prošla slučaja - oba u kontekstu seksualnog zločina. Valjda se mislilo da će ga službe zadužene za ovakvu djecu smiriti. Ne, neće nikad.
Nakon prvih problema sa nasilništvom i bježanja iz domova, Tomislav je predat na čuvanje Valteru Konsalvesu Pereiri, brazilskom humanitarcu, koji ima nekoliko prihvatilišta za ovakvu djecu. Zašto su mu bitna ova djeca, Bog će ga znati, a sa moje tačke gledišta (oprostite mi ako ispadne nehuman) čini mi se da većina ovih stranaca ovdje ima neke druge kontove uporedo sa humanim.
Pomenuti je brazilac i nema mi logike da ovdje dolazi iz zemlje gdje je napuštene i gladne djece puno više nego ovdje da bi se brinuo za našu. Valjda će nekada našim sudovima i policijskim radnicima pasti napamet da malo pročešljaju humanitarce. Ipak su oni najmanje sumnjivi kod bilo kakvih revizija ljudskosti i kao takvi najbolje su tlo za sve protuzakonito. Kada je jedna poznata BIH grupa prelazila granicu, vutru su stavili u bas bubanj, jer je bubnjar benda izgledao fin, kultura i uljudan. Na granici su rovili sve osim njega, jer im zbog svoje mirne i uljudne face nije djelovao sumnjiv. Poređenje mi nije nešto, ali poenta je tu.

foto preuzet sa Zenicabloga

Tražim neki razlog za ovo zlodjelo izvan okvira onoga što se desilo. Tomislav je označen kao silovatelj i nasilnik. Neka ga stigne ovozemaljska pravda, svakome kako zaslužuje. Da li će ga poslije toga popraviti - neće. Provjereni nasilnik u mlađem dobu teško postaje nenasilnik u starijem.
Mediji danas objavljuju da je pretučen. Da li će to zalizati rane unesrećenih - neće. Da li će barem na sekundu zadovoljiti osjećaj unesrećenih za pravdu - hoće, itekako hoće. Borba sa zlom je duga koliko i ljudskost i često je bila uzaludna. Strah me je da sistem (koji se pokazao kao nesposoban kod prva dva prekršaja) i ovaj put ne posustane. Zato neka plati za svoje zlodjelo. Ako neko pretjera u naplati (a realno ništa se ne može porediti sa zlodjelom kojeg je počinio) neka to stavi na račun dva prethodna slučaja.
A ako se nakupi i više od toga, neka onda stavi kao predračun za buduća zlodjela koja mu eventualno padnu napamet.
Oprostite mi na nehumanosti - ako sam pretjerao stavite to na račun straha od kazne sistema koji je već dva puta posustao. Kada sistem neuspijeva u preodgoju, onda mu ne vjerujem da će ga uspjeti kazniti ovaj put.