Ljudski zoološki vrt u Briselu 1958.

Prije nego nešto kažemo o Ljudskom zoološkom vrtu, ili kako je stručno nazvano Etnološka izložba koja se dešavala u glavnom gradu Evropske Unije vratimo se malo u prošlost da vidimo još neke slične izložbe. Prvi poznati Ljudski zoološki vrt u Evropi otvoren je u Vatikanu u 16.tom stoljeću. Kardinal Hippolytus Medici sastavio je kolekciju ljudi među kojima su bili turci, indijci, maori i sl. Pisao je da je prvi u Evropi skupio na jednom mjestu dvadesetak jezika. Iako se iz naše perspektive mogla naći opravdanost ovog projekta u smislu upoznavanja drugih kultura i ljudi, čisto sumnjam da su eksponatima kuhali čaj, stavljali čistu posteljinu, pitali kako su im kod kuće ili igrali šah.

Sredinom 19. stoljeća svi veći centri u Evropi su imali ovakve izložbe. Na njima su prezentirani uglavnom crnci, zatim albino, ljudi sa niskim rastom, raznim sindromima i sl. Generalni pokret upoznavanja sa egzotičnim zemljama u Evropi se danas kroz udžbenike i opću kulturu predstavlja kao širenje vidika Evropskih naroda prema ostalim pravcima na kompasu. Ipak kolonijalna eksplotacija resursa i ljudi (ljudi, naročito u Africi, tada su smatrani resursom), robovlasnički odnos prema njima i njihiovoj zemlji ili život ljudi u Etnološkim parkovima koji su tu dovoedeni bez svoje volje po pravilu se ne pominje.

Maximo and Bartola u Edmonds of Southampton 1867.
Izložbeni eksponat u Engleskoj

U Briselu je 1958. godine, nekoliko godina nakon pobjede nad nacizmom, otvoren posljednji Etnološki vrt. Na slici ispod je prikaz jednog običnog dana na izložbi. Možemo vidjeti malo dijete crne rase kako se pokazuje nasmijanim evropejkama i evropejcima. Jedna gospođa ga hrani bananom. Jednu bitnu činjenicu ovdje moramo spomenuti - ako budete guglali o ovoj temi, na službenoj stranici Wikipedie možete naći nešto o historijatu Etnoloških izložbi, ali o Briselskoj nema ni riječi.

Evo još nekoliko fotografija iz sličnih vrtova.