Uhapšen Bansky: bug u zakonu

Policija je održavajući red i mir i primjenjujući zakone Kraljevine uhapsila Banskyja, čovjeka koji crta po zidovima.

Jedno od posljednjih djela.

Bansky je umjetničko ime slobodnog umjetnika koji je grafitima ostavljao poruke na javnim površinama. Poruke su bile usmjerene protiv najočitijih i najvidljivijih problema društva u kojem živi i postavljale su pitanja čiji su odgovori bili u suprostavljanju prema uobičajenim društvenim načelima.

Oštra kritika izrabljivanja djece. Diljem svijeta djeca rade
za bijedan novac.

Kome je smetao Bansky? Zakonu. Uhapšen je zbog vandalizma, iznude, zavjere i krivotvorenja dokumenata. Smetao je istom zakonu koji dopušta nametljivo postavljanje reklama na svaki ćošak. Razlika u oblicima vandalizama koju algoritam primjene zakona zasebno vrijednuje kao da ima bug u sistemu - ako platiš reklamu, onda nisi vandal. Pravilno je reći bug - zakoni su puni bugova i odustupanja koje koriste oni koji upravljaju društvenim životima.

Ko stavlja i primjenjuje bugove u zakonima

Jednostavnije - meni je muka od faca koji me gledaju sa plakata, muka od stalnih zahtjeva da nešto kupim, od reklama za piva na vrhovima zgrada i odvratnih likova iz političkih stranaka koji me gledaju gdje god krenem. Ali je moja muka i sloboda pogleda nebitna jer je neko to nametanje platio. Sloboda pogleda? Da, to ne postoji. Niko ga nikad nije spomenuo u zakonima. Ali zašto su onda grafiti na napuštenim zgradama vandalizam i atak na narušavanje izgleda zajednica u kojima živimo? To je taj bug.

Djeca su česti likovi u njegovim djelima. Govor kroz
dječiju iskrenost je najjači način prenošenja poruka.

Banskyjev identitet po tvrdnjama Britanske policije je Paul Horner, 35-togodišnjak, rođen u Liverpoolu. Godinama je skrivao identitet zbog problema sa zakonom i na postavljenim fotkama vidite zbog čega. Internet prezentacija rada se pravila preko stranica čiji su autori prvi otkrivali njegove nove uratke. Kad nekome spomenete vandala, pomislite na navijače koji dolaze sa noževima na utakmice, na barbarska plemena koja su uništavala Rimske gradove, na vojske koje su uništavala vjerske objekte itd. Bansky je eto među njima. Grozno.

Stockholm

Društvo treba banske i treba ih na hiljade. Slobodu govora i razmišljanja ne smijemo ograničiti na plaćene reklame i "sponsored" vijesti jer ćemo se (možda smo već) naći u svijetu u kojem slobodu govora imaju samo oni koji mogu da je plate. A tada nas nema nigdje.

Replika jednog djela u Buenos Airesu.
Djela Banskog žive diljem svijeta i potpuno su besplatna.

Plati da bi se čuo ili vidio - princip koji nas je doveo do toga da pravi umjetnici, stvaraoci i mislioci moraju skrivati identitet, dok je recimo pisoar prodat kao umjetničko djelo po cijeni od nekoliko miliona eura. Snobizam i uskomislenost, nametanje estetičkih vrijednosti plaćanjem nameće nam ono što bi mi kao trebali voljeti. U muzici danas volimo pjevače koji pjevaju tuđe pjesme, nisu kreativni, znaju samo da imitiraju druge i cijenimo mišljenja onih koji ih komentarišu, a sve zbog toga što ih medij (TV) nameće. Takvi "umjetnici" su potrošna roba, nestaju čim se pojave novi i ne ostavljaju društvu ništa osim blještavih ekrana i svjetala iza njih. Umjetnost mora da postavlja pitanja, da podstiče kritički osvrt na svijet u kojem živimo i da se trudimo da ga mijenjamo nabolje. To je Bansky znao i to je njegov zločin.

Umjetnost treba da pita.

Banskyjeva djela žive diljem svijeta. U njegovoj rodnoj Engleskoj djela mu se brišu čim se otkriju, ali zahvaljujući korištenjem interneta vrlo brzo postanu raširena po svijetu. Zapravo je teško i identificirati njegova originalna djela - za ova ovdje se pretpostavlja da su njegova. Guglajte i tražite ih.