Prema riječima Platona, Aristotela i Jimija

Omladina mora učiti muziku, i to dobru muziku!

Takvo nadziranje kulminira u poznatoj izreci velikog grčkog filozofa Platona: „Što je u državi bolja muzika, bolja će biti i država“. Muzika ne smije, dakle, služiti pukoj zabavi; njen će cilj biti skladno usavršavanje duhovnog života čovjeka, stišavanje i smirivanje strasti i zlih pobuda.

U svojoj Politiki objašnjava Aristotel, uz pomoć nauke o oponašanju, način na koji muzika djeluje na volju. Prema njegovim riječima, muzika neposredno oponaša (tj. predstavlja) strasti, odnosno duševna stanja: blagost, ljupskost, srdžbu, hrabrost, umjerenost, ali i njima suprotna i druga stanja i raspoloženja. Dakle, ako neko sluša muziku koja oponaša neku strast, ta će strast i njega obuzeti; pa ako bude duže vrijeme redovno slušao muziku koja rasplamsava niske, sramotne strasti, sva će njegova narav biti prožeta baš takvim strastima. No bude li slušao drugačiju muziku, koja ga može oplemeniti, postat će i on plemenit.

U naše vreme, muzika više nije samo dio života. Zahvaljujući privatnim televizijama, taxistima, vozačima autobusa, vlasnicima samoposluga i mnogobrojnim ugostiteljskim objektima, od jutra do večeri, muzika ne prestaje da ispunjava naš um. Utoliko je značajnije da shvatimo da je ona ili moćan lijek ili snažan otrov. Privlačna muzika nije obavezno i dobra muzika! To kažemo zbog onih koji smatraju da im je muzika koja trenutno, nažalost, dominira u našem gradu, državi i regionu, potrebna radi opuštanja, plesa i uživanja, uz alkohol, u istoj, i koji ipak muziku vide samo kao bezazleno sredstvo zabave.

No Platon, u svom djelu Republika, naglašava da u odgajanju mora postojati ravnoteža između muzike i gimnastike (u odgoju je muzika zauzimala istaknuto mjesto uporedno s tjelovježbom). Tjelovježba je odgajala, očvršćivala tijelo, a muzika duh. Previše muzike načinit će od mladog čovjeka mekušca, mlitavca, neurotika, dok će ga prekomjerno bavljenje tjelovježbom pretvoriti u prostaka, nasilnika i neznalicu.

Tako se govorilo prije 2.500 godina. Evo šta se govorilo prije šezdesetak:

Na kraju da spomenemo da u našoj državi ne postoji komisija koja nadzire kvalitetu u izdavačkim kućama, da u našem gradu često gostuju pjevači/grupe koji nam nude stihove bez ikakve moralne i umjetničke vrijednosti, da je u našem gradu Muzička još uvijek sporedna škola bez matematike, ako ne i "kurs", da u našem gradu magistri komentarišu Grand na facebook-u,... da se mladi život ugasio na autobuskoj stanici dok je čekao prevoz kući odlukom par godina starijeg mladića, da je jedanaestogodišnju sugrađanku silovao školski drug, sedamnaestogodišnjak? „Što je u državi bolja muzika, bolja će biti i država“, i obratno.