Ukrajina - sudovi, izbori i gas

Juliji Timošenko se smješka predsjednička fotelja. Protesti u Ukrajini urodili su plodom - Janukovič je otišao, spremaju se novi izbori.
Evropi se smješka Ukrajina - zemlja preko koje idu veliki gasovodi u EU i jedan od najjačih proizvođača električne energije u regionu. Ukrajincima se devedestih smješkao kapitalizam, kao što se nekoć smješao nama. Vidjet ćemo ko će se zadnji smješkati - do danas se u Ukrajini niko nije smješkao.
Europa želi struju i neprekidni dotok gasa. Jeftinu ljudsku snagu dobili su iz Rumunije, Bugarske i ostalih jadnih zemalja koje su nedavno usvojili. Da se razumijemo - Brisel je poslovni centar; EU je ekonomska zajednica nekoliko jaranskih nacija gdje Njemačka otkupljuje grčke dugove i Francuska i Italija uzimaju libijsku naftu, a za nas jadne bivše socijaliste to je El Dorado koji nam garantuje stabilno vraćanje rate kredita.

U Briselu se ne sastaju borci za ljudska prava, nego poslovan svijet.

Julija Timošenko je kao ministar energije u Ukrajini početkom ovog stoljeća napravila od svoje zemlje jakog proizvođača električne energije. Vodila je narandžastu revoluciju 2005. koja je skidala tadašnju vlast (istog Janukoviča). Skinula ga je. Tada su je zapadni mediji proglasili jednom od 100 najuticajnijih žena u svijetu. Ukrajinski mediji najbogatijom ženom u Ukrajini.
A onda je narod 2010. godine na predsjedničkim izborima izglasao (istog) Janukoviča, ostavivši najuticijaniju ženu u Ukrajini žrtvom demokratskih tekovina. Sud je potom osudio Juliju da je na štetu Ukrajine potpisivala ugovore sa Gazpromom i dao joj sedam godina robije. EU je odmah izjavila da je suđenje ubleha. Naravno, nisu izjavili da su demokratski izbori koji su postavili Janukoviča bili ubleha. Prvo su čekali da vide da li će novi predsjednik prvo otići na kafu u Brisel ili kod Putina. Tek nakon Janukovičeve odluke da neće u EU, javno su rekli da je i demokratsko izabrani predsjednik ubleha.

ukrajinka Julija

Narod ko narod - najviše zagolicaju novi audiji, vlastiti stan, S4 i bezpasošni sistem za kafu u Parizu. Rušenje Janukoviča je ovaj put proteklo uz ljudske žrtve. Tako je kada se skida legalno izabrani predsjednik.

Čekat ćemo nove izbore koje će najvjerovatnije uzeti Julija (ako joj to bude dozvoljavalo zdravstveno stanje). Na njoj je da odluči da li će smaknuti Janukoviča, sudom ili metkom. To može komotno, jer je malo vjerovatno da će EU na to gledati kao na problem nedemokratskih tekovina. Ako bude smjela od tihog kabadahije iz Moskve. Nakon Julije, opet ćemo čekati nove Janukoviče.
Ukrajinci žive ni tamo ni vamo, na raspeću su između dva velika i pohlepna diva. Tako je inače sa nacijama koji imaju nešto što drugi žele. Kad ste među vukovima sa obje strane, valja zaštititi glavu i guzicu. Rijetko kojima je to pošlo za rukom.