Ne smijem ni da pojašnjavam razlike između dva jezika. Iako sam dobio preveden rad, nekoliko stručnih izraza i riječi, ilustracija, kao i rečeničkih sklopova se nisu mogla prevesti tako lako, pa ova agonija oko prevoda traje već nekoliko sedmica.
Pala mi je napamet ona situacija sa glasanjem u američkom senatu oko službenog jezika Sjedinjenih Država. Koliko znam samo je pet glasova prevagnulo da službeni jezik bude engleski, a ne francuski. Al i u tom slučaju, tu ne mogu utopiti tugu - opet bi se patio sa glupim francuskim, kad palim laptop dočakavalo bi me "bon žur", nešta bi komovao, umjesto lajko, a topio bi se opet u svom bosanskom inatu i tješio samog sebe kako imamo šarolik i bogat jezik. A kad bi mi neki francuz pitao da mu malo kažem nešto neprevodivo na francuski, ja bi ga zatjerao u pičku materinu i pokušavao mu prevesti. Isti klinac i kao sa englezima.
Ovako sam ljutnju usmjerio ka jednom našem političaru i njegovoj nedavnoj izjavi da se aktuelnim demostracijama pred parlamentom narušava ugled naše zemlje u svijetu. Kakav ugled? Čiji ugled? Toliko smo mali, preživljavamo stoljećima samo zato što smo mali i tonemo u inate, jer za veće stvari smo jednostavno mali. Volim što sam bosanac, volim što imam takav jezik, volim što nijedni drugi na planeti nisu kao mi. Al da se neki tamo englez sikira što vamo neko traži ljudska prava, tu se varaš.
Može samo tebi pokvariti ugled u svijetu auto salona gdje kupuješ nova kola. Ugled u komšiluku vikend naselja na moru. Moj ugled ne može. Ja ih tjeram u pičku materinu, pa nek se ibrete što se to na njihov jezik ne može prevesti.
Ustvari - NE MORE prevesti.
Pa vi prevodite ovo na svoje jezike.
Nema komentara:
Objavi komentar