PUT
Hladan zrak u dvoru sjekao je lice i uvlačio se oštro u nozdrve. Hodao sam prema primaćem odjelu odakle su se čuli glasovi, odjekujući kroz kameni hodnik. Niti jedan nisam mogao prepoznati, zaključio sam da su tu neki ljudi koje nisam poznavao. Na ulazu me čekao did Rade:
- Došli su iz podgrađa, pustio sam ih nekoliko. Kažu da te trebaju.
Seljani! Da, ovo jutarnje buđenje je djelo dida. On je mekan na ljude i njihove zahtjeve. Kada god se pojavi neka pošast među ljudima, on zazvoni svojim nervozama kao da Rim šalje legije. Zbog njega ću jednog dana dobiti kap.
U prostoriji su sjedila trojica. Mirisao je čaj od brezovih iglica. Šutjeli su gledajući ispred sebe pognutih glava. Kad sam ušao, rekoše mi:
Dobri bane Kuline
mi smo vjerne sluge tvoje.
Nevolja nam velika,
hladnoća, led i cika.
Stoki hladno u štalama,
sijeno ledi u balama.
Putovima ne gazimo,
drugima ne hodimo.
Pomagaj, dobri bane!
Stajao sam kao ukopan. Did je iza mene ćutao.
Imao sam pred sobom seljane koji su tražili da im otjeram hladnoću. Dragi moji, ako se stavite u moj položaj, razumjet ćete da mi nije bilo lako. Da im obećam da ću riješiti stvar? Da li biste vi?
Teško da biste, ukoliko niste lažljivci. Mene moja vjera uči da ne budem taj, da ne obećavam ljudima nešto što ne mogu uraditi, da se držim skromnosti i svojih mogućnosti u tim okvirima. Ali, ako to znači da moram odbiti ljude, da ih moram poslati odavdje bez tople riječi i bez nade da im mogu riješiti problem, stavit će me na drugu kušnju. Kušnju u kojoj ću se pitati da li sam dostojan vladar i da li sam zaslužio titulu koju nosim.
Stajao sam neko vrijeme gledajući zbunjeno u njih. Oni su šutjeli, sa pogledima uperenim u moj torzo. Ja nisam imao riječi, vatra je pucketala i jedina je rušila tišinu. Tada did iza mojih leđa progovori:
- Ban vas je čuo i zabrinut je. Učinit će sve da hladnoća stane. Već sutra će se zaputiti da hladnoću smiri. Tako prenesite ljudima. Idite uz vjeru u Boga i bana!
Stajao sam ukočen. Nisam ni primjetio da su srknuli brezov čaj i otišli. Bio sam zbunjen bez ijedne ideje koja bi mi mogla donijeti dašak svjetlosti u tamama obećanja koje sam dao. Koje, ustvari, nisam dao ja, nego did Rade. Maloprije nisam bio dovoljno ozbiljan kad sam rekao da će me pogoditi kap zbog njega. Tog trenutka sam to stvarno mislio.
Svaka misao mi je završavala tu gdje je on počeo svoj odgovor seljanima. Dok sam stajao i gutao svoj bijes prema njemu, on smireno dođe preda me, pogleda me svojim mirnim očima i reče:
- Hajde, valja ti poći.
Pa on nema milosti. Gdje da pođem? Dok sam zbunjeno i smrknuto buljio u daljine on me uze za ramena i povede u štalu. Naredi slugama da mi opreme konja i da mi donesu hrane i vina. Za kratko donesoše torbu punu sira, suhog mesa i hljeba, osedlaše konja, presvukoše me u ratno odijelo, dadoše mač i pomogoše mi da zajašem. Šutljivo me ispratiše do izlaza iz kule. Kad prođoh kroz kapiju, zastadoh, okrenuh konja i pogledah dida:
- Osjeti odakle ledeni vjetar puše i tamo se zaputi. Sa svojom vjerom nećeš izgubiti.
Tukao je sjeverac i rezao jednu stranu lica. Okrenuh konja tako da mi se ledeni vjetar zavuče iza oba uha. Krenuh ćutljiv i zbunjen.
Kulin i Zima, prvi dio
Kulin i Zima, treći dio
Kulin i Zima, četvrti dio
Kulin i Zima, peti dio
Kulin i Zima, šesti dio
Kulin i Zima, treći dio
Kulin i Zima, četvrti dio
Kulin i Zima, peti dio
Kulin i Zima, šesti dio
 |
| foto: Aleksandar Knežević |
Nema komentara:
Objavi komentar