Ne tako davno pjesme su se "skidale" sluhom. Princip je - puštaš pjesmu, sjediš našiljen sa gitarom pored zvučnika i hvataš šta se može uhvatiti. Ono što se ne pohvata, hvata se premotavanjem kasete i ponovnim slušanjem ili savjetom nekog od starijih kolega.
Skidanjem pjesama razvija se muzički sluh i pamćenje. Kod sviranja gitare i pjevanja najvažnija je akordacija (harmonija). Akorde danas ne morate "skidati" slušanjem nego ukucavanjem na internet pretraživaču.
Ono što predstavlja mali problem u ispisanoj akordaciji u tekstu su šifre. Akordi se pišu u šiframa, šifre treba poznavati pa ćemo ovdje ukratko objasniti. Problem standardizacije šifri za akorde je davno riješen, ali zbog lakog pristupa internetu i nepoznavanja te standardizacije mnogi autori koji ispisuju akordacije koriste oznake koje se drugačije i koje su se već ustalile.
Pop muzika (pod ovim izrazom podrazumijevam sve što je popularno) se zasniva na dva osnovna harmonijska roda duru i molu. Dur i mol akordi imaju tri tona - osnovni po kojem akord nosi ime, kvintu koja je ista i kod oba i tercu koja pravi razliku između njih. Kod njih već nalazimo razliku u označavanju. Standardizacija kaže da se durski akordi pišu velikim, a molski malim (u duru je velika terca, a u molu mala). Na internetu se obično obilježavaju istim slovima a kod mola se dodaje slovo "m".
Kod petozvuka (nonakorada) ispisivanje sa velikim i malim slovom čini se dosta lakšom i preglednijom. Razlika u postavci brojeva kod nonakorada je praktična - nona (9) je zapravo sekunda (2) za oktavu manje i kod većine akorada na gitari tako je i postavljena. Ipak ovi akordi se rijetko koriste tako da ih nećete često sretati. Evo malog tabelarnog prikaza na primjeru akorada na tonu "a".
Nema komentara:
Objavi komentar