Obilazeći mjesta i gledajući fotografije klizišta ne može se oduprijeti utisku da se klizišta i erozije zemljišta dešavaju baš onako kako piše u udžbenicima Prirode i društva (tako se taj predmet zvao u moj vakat) - gdje nema dubokog korijenja, gravitacija kolo vodi. Još ako tome dodamo da kuće pravimo bez građevinskih dozvola ili sa dozvolama potpisanim u kafanama uz koverte, onda imamo još jednu potencijalnu oblast za proučavanje uzroka i posljedica šteta pri prirodnim katastrofama.
Naravno da se ne može pobjeći od velike vode, ali negativne učinke možemo umanjiti. Nasipi, zidovi i podzide su jedan od načina koji su opet podložni podvodnim djelovanjima. Šume nisu.
Vranduk 18. 05. 2014. - jasno se vidi razlika između pošumljenog i nepošumljenog prostora |
Jedna uporedba - u naselju Mračaj kod Begov Hana 1978. godine pravljen je put preko iskrčene šume ispod sela. Već sljedeće godine pokrenuto je klizište koje je uništilo put i ostavilo pedesetak ljudi bez domova. Ta katastrofa se nije ponovila ove godine - stanovnici Mračaja su dobijali državnu zemlju u današnjem Begov Hanu i lovu da naprave kuće. Stručnjaci bivše države su zakazali jednom - 1978. i nikad više. Za nadati se da će stručnjaci i ekolozi pomoći da se ubuduće ne dese ovolike štete u Šerićima, Željeznom Polju i ostalim mjestima koja su najviše pogođena erozijama. Šerići su poznati po uzgoju krompira, a Željezno Polje po sadnicama malina, dakle ni krompir ni malina ne može držati zemlju kao bukva ili grab. Da li se može uzgoj tih kultura nastaviti u nekim ravnijim predjelima?
Šuma - prirodni neprijatelj erozija |
U bivšoj državi dešavala su se pošumljavanja ledina i proplanaka. Ovih dana vidimo zašto. Šume, koliko god one vrijedile u vrećama, puno više vrijede u zemlji. Niko se ne može porediti sa žednom bukvom.
Nema komentara:
Objavi komentar