X Y faktor

Po općeprihvaćenoj psihologiji svi ljudski strahovi koji nas sprečavaju da kroz život koračamo smjelo i odvažno su reflekcija nekih događaja iz djetinjstva. Kad sam kao mali dobio prvu ćušku od nastavnika harmonike odlučio sam da je više nikad ne uzmem kada završim školu. Trebalo mi je dobrih 15 godina da je zasviram ponovo.

Ilma ima neizmjeran talenat - jasnu dikciju, čist i prelijep ton. Do juče nisam ni znao ko je Ilma, tek sam sinoć potaknut statusima na Facebooku pročešljao Youtube i uvjerio se da je dijete iznimno muzikalno.

Šta je problem? Dijete treba da je u školi. Emisije tipa X faktora su emisije od kojih TV kuće žive. Filozofija takmičenja je masovnost, brz protok zvuka i slike, kakofonija različitih mišljenja da bi se običnom gledaocu nametnuo osjećaj skupoće i prestiža i zalijepilo ga za televizor (upravo je ovo glavni razlog zašto nemam TV kod kuće).

Za osjećaj za selekciju najboljih i onih koji se ističu iznad ostalih postavljen je žiri. Institucije žirija su diskutabilne i labilne. Po kojim mjerilima se bira žiri? Da je zbog popularnosti, tu bi trebao sjediti Ekrem Jevrić. Da je po jedinstvenom muzičkom izrazu, ne bi ga našli među aktivnim pjevačima, naročito u Željku. Da je po pjevanju, Emina ne bi trebala sjediti tu. Šta nam govore? Da se TV producentima fućka za žirije. Njihov ocjenjivački sud je nebitan - bitno je da masovnost postoji, da se gleda i da se događa. (Nekako mi i naziv serijala tukne na to).

Kome je bitno? Ilmi, ljudi moji. To dijete je gurnuto u sistem koji ne zna kako funkcioniše dječija psiha i ne poznaje eventualne posljedice koje stresovi mogu ostaviti na njega. Ilma je odlična, a sumnjivi autoriteti su joj rekli da je tek prosjek. Grozno. Djeca imaju tanak zid za zaštitu samopoštovanja i ovo je jak udarac za njen ego.

Alma Bajramović

Zato i nemamo dijete koje je kao talenat gurnuto u njihov sistem i opstalo na sceni. Sjećate li se barem jednog djeteta koje je pjevalo na takmičenjima i nastavilo pjevati poslije 20 godine?

Djecu treba u škole, treba ih učiti da razmišljaju, da savladavaju životne norme i prepoznavaju manipulatore i lažove. To je znanje koje djeci treba, nikako znanje o rasporedu svjetala na binama. Amira Medunjanin je očit primjer - počela se baviti time kad je postala zrela, nije stajala pred ovakve jadne žirije i nije zavisila od njihovih PMSova i sujeta, tj. X faktora.

Za Ilmu samo najbolje. Ni X ni Y ni bilo koji drugi faktor joj ne može reći da nije vrijednija od svih njih.

Ni X ni Y faktor ne može reći da nije vrijedna