Red Hot Chilli Peppers - Californication (1999.)

"Californication" je jedan od onih albuma koje obavezno prebacujem na svaki USB za auto player ili na novi telefon. Iako izdat 1999. godine i sada je intenzivan i jak. Okolnosti pod kojima je nastao, zvuk koji je donio i smisao koji je donio bendu čini ga jednim od najboljih albuma ikad, barem u mojim odabirima.

Biće da je vrijeme u kojem se pojavio dosta utjecalo na moju percepciju "Californicationa". Spice Girls se pečile na majicama, Metallica ušla u tranziciju iz koje se još nisu iščupali kako treba, No Doubt svirao tonu akorada na pjesmama, Sting pisao poeziju (tada nisam imao interneta pa se tekstovi nisu mogli nalaziti), Pearl Jam počeo svirati nešto bezvezno, a ja tek kupio gitaru i pojačalo. "Californication" je nudio jednostavnost i nevjerovatnu muzičku invenciju koja je prilagodljiva za sviranje i slušanje.
Kada sam poslije počeo svirati bas gitaru ovo je prvi album koji sam skidao (skidanje u ovom slučaju znači reprodukciju muzike na osnovu sluha). Iako sam neke pjesme skinuo kao srednjoškolac, neke još nisam. Zato beskrajno uživam slušajući ga.

Evo nekoliko okolnosti vezanih za album. Nastao je kada im se karijera raspala, malo zbog gudre, malo zbog nesporazuma. Na ovom albumu vraća im se John koji je sa njima i napravio prvi iskorak u karijeri benda (Blood, sugar, sex, magic). Otkada nije bio u bendu, John se bavio slikanjem (koje nije ničemu valjalo) i intenzivnim drogiranjem. Kada se vratio Flea i Antony su mu uzeli Stratocastera jer nije imao ni gitare. Tog Stratocastera je svirao godinama poslije.

Fender Stratocaster 1969.

Album je spreman u Fleovoj garaži. Bend nije ni kontaktirao izdavače dok ga nisu završili, sve je svirano i sklapano iz želje za sviranjem i tandaranjem. U knjizi "Scar tissue" Antony govori o momentu kada su počeli svirati:: "...room filled up with heavenly  music, made for no motive other than to see what it sounded like when we banged our instruments together.". U jednom od dana kada su svirali navratila im je Gwen Stefani koja je živjela u komšiluku da vidi ko to svira. Da li je ostala poslije probe na malo dužoj kafi, to se ne zna. Kada su napravali dema, tek su se onda obratili Rick Rubinu, producentu koji je tih godina producirao većinom sve što valja. Kad je čuo dema, odlijepio je.

Pjesma "Californication" je snimljena posljednja u zadnjih par dana najma studija i to na instistiranje Antonyja i Johna. Iako je prva koju su počeli raditi, tek je pred kraj snimanja albuma dobila onaj prepoznatljivi rif na početku. "Otherside" je pisana njihovom prvom gitaristi Hillelu Slovaku koji je umro od overa. Na videu za tu pjesmu može se vidjeti prikaz cijele situacije oko njegove tragične sudbine.

Prva procjena promotora albuma, koji su već imali ugovore sa Madonom, Pearl Jamom itd. je bila da album ništa ne valja. Za godinu dana postat će najprodavaniji album ne samo u SADu, nego i u većini evropskih zemalja.

Album daje nekoliko prepoznatljivih RHCP muzičkih tonova. Kombinacija bas dionica koje su kod Fleja uvijek bile zanimljive i Johnove gitare je savršeno sinkronizirana. Nadovezuju se jedno na drugo, dionice su im kompatibilne i, ono što me najviše pali, na nekim gitarskim solima nema snimljene prateće gitare, nego Flea plete sam (Paralel universe). Raznolikost stilova, sinkroniziranost dionica najljepše se čuje na "Around the world" i na prethodno pomenutoj. Svaki ton je nametnut kako treba, nema ničega suvišnog niti izmodeliranog.
Album je prvi put donio i Johnove prateće vokale koji pjevaju nesputane harmonijske veze. Kad počnu zadnji refreni na Scar tissue, Other side i Road trip vazda pjevam prateće. Nevjerovatni su.

Na ovom albumu su postavili zvuk koji ih je definirao sve do Johnovog odlaska. Ovaj album je definirao i muzički izraz velikog broja mlađarije, bilo da tandaraju po basu ili gitari. Pošto mi i danas čini obavezan dio moje pokretne diskografije, pomislio sam da je možda i vaše, pa je red da podijelim ovih par informacija sa vama. Ako imate neke da dodate, slobodno.