Nakon što su se dobro ismijali, rekli su mi da više nema toga, sad se računarski jezik svodi na numerizaciju sa postavljenim slovom I prije broja. Taj dan sam riječ pentijum morao izbaciti iz riječnika. Tako valjda nastaju arhaizmi.
Potrefilo se tako da sam sedam dana nakon tog razgovora opalio svog Lenova toliko jako da se bespovratno ugasio. To su one sitnice koje čovjeka začude - ako aktivno razmišljaš o nečemu, to nešto i postane stvarnost.
Kad sam uzimao novi Dell, Ado iz Goga mi je rekao da ima VGA, HDMI, monitor izlaz i USB ulaz. Moj stari bi ga pitao, kao i mene kad sam kupio Lenova "Ima li on mejl?", a jedino što sam ja mogao upitati je bilo "Da li je I3 ili neki Ibolji?". Postoji neka razlika u tome. U moju prednost, naravno.
Najupečatljivi momenat kod I3 stroja mi je ipak bila njena lijepa crvena boja. I hromirani natpis "Dell". Oči koje ne vide ispod tipki, gledaju samo jedno - ono što mu je lijepo. Ili pravilnije - oči koje ne znaju da gledaju ispod. Tu su svi brojevi pali u vodu.
Na kraju se svelo na jednostavnu računicu - kad je spustio cijenu za stoju crveni Dell I3 je dobio mušteriju.
Kad sam ga pokazao ekipi, znalački sam pričao o čudnim izrazima koje sam naučio neki dan. Ipak, komentar sam dobio kad sam ga izvadio iz torbe. Lijepa crvena boja je uzela oči na sebe. Tek na njegovu ljepotu Feri je rekla "Kako je lijep!".
Bez pretjeranog bakćanja oko izraza koji će ionako potonuti u vremenima koja dolaze, postoji nešto što je lijepo i sa čim se možemo nositi. Uvijek, ma koliko nas novi izrazi iznenađivali.
A što se njih tiče, oni imaju svoje putove. Završit će negdje na beskrajnim poljima arhaizama.
Ono što je lijepo, ostat će uvijek lijepo i prepoznatljivo, ma koliko nas bunili Ibrojevima.
Nema komentara:
Objavi komentar