Miljenko Jergović - Dvori od oraha
Masivno djelo, dvori od riječi, kompaktno kao orah, sivilo mi se mjesec dana u rukama. Da se razumijemo, drama jeste, ima tu momenata i događaja vrijednih pomena, ali ono što ostane poslije nje nije me oduševilo. Pročitati toliko strana i ostati ravnodušan prema djelu, Regini, moru, Jergoviću je zaista vrijedno sivog pomena ovdje.
Dvije su stvari vezane za Jergovića. Jedna je tekst nekog hrvatskog kolumniste, mislim da se radi o Ivici Đikiću, u kojem opisuje svoj dolazak u Miljenkov stan. Na cijeloj strani se čudio kako ima vremena da uopće pije kafu sa njim i još da razgovara. U to vrijeme Jergović je izbacivao opširne i pozamašne knjige, a čuđenje je opravdano jer ih je, po primjedbi pisca, pisao sam - u njegovom stanu nije zatekao niti jednog studenata koji klapa po tastaturi.
Druga je moj susret sa čudnom gospođom u kupeu brzog voza za Sarajevo. Gledala je omot gore pomenute knjige i nije mogla da odoli a da joj ne pojasnim ko je pisac i o čemu piše. Poslije je rekla da je Miljenko njen prijeratni komšija sa Dobrinje. Nekoliko dana nakon što je otišao iz Sarajeva u stan pored njegovog zviznula je granata i zapalila oba stana. "A jao, reče, ko bi reko da će Miljenko knjige pisat. Drago konino!".
Uglavnom, djelo, kako sam poslije čuo, dosta dobro i uspješno, mene je ostavilo zbunjenog i sa nikakvim drugim nijansama osim sive. Prijašnje su mi valjda bile puno bolje. A nije svako Sergej Bubka da sa svakim skokom obori rekord.
Nema komentara:
Objavi komentar