Diploma

Dženana je diplomirala prije mene. Sada radi u osnovnoj školi i predaje muzičku kulturu. Danas mi šalje poruku na fejs i pita da li mi sa diplomom Muzičke akademije možemo predavati muzičku kulturu u gimnaziji. Rekoh da možemo, ako imamo štelu.
Draga Dženana, možeš predavati i hemiju sa našom diplomom. Ako ti je rođak direktor, možeš biti i pravnik u školi.
Ja se sa ovom diplomom ne osjećam ni povlašteno ni marginalizirano, Sve mi se nekako svelo na to da mogu sve, ako se potrudim ili ako ima inicijator kategorije "štela" da me baci u biznis. Usko shvatanje ljudskih mogućnosti me deprimira - ako imam potencijal za nešto, ima da ga iskoristim. U svemu osim u onome što trebam.
Pokretajući ovaj blog imao sam kont da sa vremena na vrijeme ocijenim neki muzički rad ili album. Ocjeniti ga mogu, to pravo mi na prvom mjestu daje moja diploma, na drugom moj rad na muzici u puno segmenata i na trećem trogodišnje ocjenjivanje na radnom mjestu. Ionako se portali prepuni neukih i stereotipnih komentara koji svoje ocjene svode na hvaljenje, bez kritičkog mišljenja, a sve zbog dobrih odnosa sa onima koji snimaju.
Međutim jučer mi je Feri ukazala na to da bi upravo moje kritičko ocjenjivanje bilo čega bio izraz ljubomore. Što je najgore, upravu je. Tu mi moja diploma ne važi.
 Tako da Dženanice moja draga, vozi svugdje, samo se ne petljaj u ono čemu su te učili. Znam da smo tu najjači, ali je najbolje da svoje znanje o društvenim aspektima muzike, oblicima djela, harmonskog jezika, novoga i tek otkrivenoga u muzici utopiš u nastavi muzičke kulture sa osminkama i ljestvicama. To možeš uvijek.