Izgradnja "Objekat 505" (kodno ime), poznatijeg kao Željava Bihać, počela je tijekom 1957, a dovršena je 1965.
SFRJ u to vrijeme je ulozila 4 - 8 milijardi tadasnjih američkih dolara za izgradnju ovog objekta. To je bila jedna od najvećih i najskupljih vojnih građevina u Europi. Činilo ga je pet pista i četiri tunela visokih 8, širokih 30 metara, dugih 3,5 kilometra.
U utrobi planine bilo je preko 20 km hodnika i tunela, staza, stajanki za 40 aviona, bolnica, poseban vodovod, radionice za popravak zrakoplova, protupožarne staze, prostori za mehaničare, tehničare i zrakoplovce. Imao je brojne spavaonice, učionice, kuhinju, ambulantu, razna skladišta, sopstveni vodovod i internu električnu centralu.
Zanimljivo je pomenuti da je pri kopanju tunela nađena rijeka ponornica, a to je bio jedan veliki plus jer baza nije morala brinuti o snabdijevanju vodom u slučaju blokade.
Stanovnici ovog grada hermetički su mogli da se odvoje od ostatka svijeta, a sam unutrašnji prostor bio je odvojen sa 56 teških pancirnih vrata a zatim malo dublje i hermetička hidraulična vrata.
Uz avionske staze na potplješevičkom platou, u utrobi planine Plješevice, sagrađen je pravi podzemni grad koji je projektovan sa sistemom zaštite da izdrži direktan pogodak nuklearnog projektila jačine 20 kilotona.
Četiri velika ulaza godinama su od očiju znatiželjnika skrivali u to vrijeme superčuvane vojne tajne koje čak ni djelatnici aerodroma nisu sve poznavali. Teško je i pobrojati sa čim je sve raspolagao ovaj objekat, u koji se naravno nije moglo tek tako ući.
U punoj funkciji je korišten od 1968. do 1992. godine. Nakon 24 godine postojanja i rada, 1992. godine ovaj aerodromski kompleks je dignut u vazduh sa 56 tona minsko-eksplozivnih sredstava prilikom povlačenja JNA, čije detonacije su trajale preko dva sata.
Bio je najveći podzemni aerodrom i vojna zrakoplovna baza u bivšoj Jugoslaviji a sada je to nažalost sama i napuštena ruševina...
Nema komentara:
Objavi komentar