Tarantino ima svoj jezik, svoju ekipu i svoje zaplete. To se najbolje vidi na kraju filma koji je šokantan, brutalan, neočekivan, možemo reći Tarantinovski.
Neću otkrivati detalje ili bitne pojedinosti Hateful Eighta, samo ću ukratko reći šta se na prvo gledanje ističe. Na prvo gledanje fali mu kvalitetnog dijaloga (Tarantino je u tome uvijek bio dobar), pojava Michaela Madsena i Tima Rotha sa uvodnim rečenica nije baš upečatljiva i dosljedna daljem razvoju likova. Generalno Tim Roth mi se nije dopao - uporno je pokušavao glumiti finog gospodina, kopirajući facijalne ekspresije i ponašanje Christopha Waltza. Puno je bilo lakše dovesti njega nego ga praviti. Tim ima svoje prednosti, a ovo je prvi Tarantinov film gdje mu možemo vidjeti nedostatke.
Lakše bi bilo unajmiti Waltza |
To je to što se tiče onog što mi se nije dopalo. Ostali aspekti filma su ono zbog čega jedva čekamo Tarantinove filmove. Hatefull Eight je podijeljen na chaptere, iznenadna pojava naratora je još jedna sitnica koja će vas iznenaditi, priča se priča u nekoliko vremenskih okvira, iznenadni obrti u radnji svojstveni Tarantinu će vas opet uvjeriti da je ovo čovjek koji zna da drži pažnju više od dva sata koliko film traje.
Završetak filma je zakonski upitan (u pitanju je odluka budućeg Šerifa), ali moralno izuzetno jak. Način na koji su preživjeli likovi završili film će vas uvjeriti da ste pogledali odličan film.
Obavezno pogledati!
I da, ako neko pronađe link pjesme koju pjeva žena koja ide na vješala neka ga postavi u komentar!
I da, ako neko pronađe link pjesme koju pjeva žena koja ide na vješala neka ga postavi u komentar!
Nema komentara:
Objavi komentar