Rođen je u pored Breze 1914. godine u mnogobrojnoj porodici. Sirotanovića je devetoro, od toga sedmoro braće i svi su na neki način bili vezani radom u rudniku mrkog uglja u Brezi. Karakterom skroman ostavit će zauvijek trag u jednoj epohi ove zemlje, koja je trajala kratko ali dovoljno dugo da se stvore neka imena koja i danas zvone.
Ime Alije Sirotanovića prvi put je isplivalo u krugovima bivše države kada je sa svojih osam komorata oborio svjetski rekord u izvađenom uglju - 152 tone za dan. Takav rezultat niko nije oborio, a najvjerovatnije da ni neće jer se rudnici diljem naprednog svijeta lagano zatvaraju, vađenje ćumura je djelatnost koju prakticiraju i razvijaju samo slabo razvijene zemlje, a vađenje 152 tone na dan pod današnjim, uslovno rečeno, sigurnosnim standardima je nemoguće. Taj rekord je Aliju stavio u prvi plan tadašnjih reflektora vlasti koje su na svaki način pokušavale od radnika napraviti zvijezde. Vrhunac njegove popularnosti je bio kada ga je primio lično Josip Broz Tito. U razgovoru sa njim Alija je pokazao skromnost - neki su za svoje zasluge tražili pare ili stan, a Alija je tražio - veću lopatu.
Još jedna počast je ukazana Aliji - tih godina našao se na novoj novčanici od 20.000 dinara. Iako poznat diljem Jugoslavije, nakon penzije ostao je Brezi živeći skromno od penzije gdje je i umro 1990. godine. Od potomaka ostala je jedino unuka koja danas studira u Sarajevu.
Alija je simbol radničke klase i posla koji je i danas, kao i prije stotinu godina, jednako opasan. Kao i većine poštenih poslova, i kod rudara se primjećuje ista karakteristika - da su skromni, pošteni i radišni. Kada vam neki radnik kaže da vam ne može pružiti ruke jer su prljave, znači da su poštene. Ruke uprljane od zemlje su najčistije.
Nema komentara:
Objavi komentar