Sadeta Hodžić - San kao mahovina

Za dobru ocjenu i procjenu književnog spisa trebala bi diploma komparativne književnosti. Ja je nemam.
Za ocjenu i procjenu Sadetinog spisa trebalo bi samo probuditi dijete u sebi. Nije teško, probajte.

SAN KAO MAHOVINA

Sanjala sam jedno veče,

rijeku mira kako teče.

Sva je plava u snu bila,

moja rijeka što sam snila.

A ta moja rijeka mira,

umjela je čak da svira.

Melodije snene neke,

što ih znaju samo rijeke.

Kad sam rijeku pregazila,

tad sam čudo opazila.

Obala joj zlatna druga,

uz nju ide jedna pruga.

A na pruzi voz od cvijeća,

semafori od drveća.

Tračnice od mjesečine,

točkovi od mahovine.

Vidjela sam voz od cvijeća,

za pogon mu služi sreća.

Putnice mu zvijezde male,

jedva u voz sve su stale.

Voz bez buke i bez dima,

u snovima mojim ima.

A rijeka mira plava,

samo kad se meni spava.

Slika: Jasmina Spahić