Institucija drugarstva / Je li moguće ili poželjno izbjeći davanja "na kafu"

Podmićivanje saobraćajaca je strogo kažnjivo! Apsolutno, mora postojati red. Da ne bi bilo da sam ja to nekad uradio, uzet ćemo da ovaj tekst ustvari ne pišem iz ličnog iskustva, nego su mi o tome pričali drugari i komšije. Barem kad su u pitanju sijalice koje ne rade.


Da li je subjektivno moralno ispravno? Mislim, krenem u Begov Han, naletim na patrolu kod Topčić Polja, zaustavlja me rukama, kočio sam kao svojevremeno Klint Istvud i uz škripu se zaustavio na autobuskoj stanici. Moj zločin - ne radi desna sijalica. Ovo se inače desilo u vrijeme kada je onaj žuti džip pregazio tri djevojke na nadvožnjaku.
Nek se odmah pretvori u staklo ko kaže da sam zaslužio da platim kaznu za pregorenu sijalicu.
"Red je red!" - aha, ali samo kad sam ja u pitanju. Da se svi pridržavaju reda i ja bih.
Ionako sam stalno u redovima za najobičnija dokumenta, za razliku od nekih.

Da li je objektivno moralno ispravno? Mislim, da mi napiše kaznu zbog sijalice... To bi bilo isto kao da ja dam kečinu učeniku koji je napisao "Školski rad" malim početnim slovom. A to što mi ne napiše kaznu zbog sijalice (koju sam usput promijenio na licu mjesta) može biti realan povod da počastim čovjeka, jel tako? Naravno, ne častim ga teletinom ispod sača, nego kafom, koja je jeftinija nego eventualna kazna. I to što zovu mitom, ustvari ispravnije bi bilo da se zove malim znakom obostranog drugarstva. Osim kad je sijalica u pitanju - baš se često zaustavim pored magistrale, izađem iz auta i provjerim da li mi je možda crkla sijalica.

Kako prepoznati eventualno drugarstvo? Dva načina: prvi je dosta jednostavan - ako imate nekog druga koji prima budžetsku platu, možete saznati kad je plata ili topli obrok. Pet do deset dana prije isplate, primjetit ćete neuobičajeno mnogo patrola na cestama. Drugarstva na sve strane.
Drugi način je govor tijela: polako uzima vozačku, dugo je gleda, pita nebitna pitanja, okreće se stalno, kada izađete iz auta priča tiho i sl.

Čega se paziti? Nikad nisam ponudio drugarstvo. Zapravo toliko sam imao kazni da sam morao dizati kredit da registrujem auto. Te kazne dođu kao kažnjavanje samog sebe za nemar, samokažnjavanje u disciplinke svrhe. Aj, vožnja pod dejstvom alkohola mi se desila zadnji put kad sam ujutro morao tražiti auto po gradu. Nema smisla.
Otvoreno drugarstvo je očajno i besmisleno. Ako sam zdrav i prav, a isto važi i za auto, ne dam na kafu makar mi kazna bila i labava karika na lancu ili sijalica koju mogu zamijeniti na licu mjesta.
To bi bilo isto da stojim na ulazu u učionicu i tražim "na kafu" djeci koja nisu ponijela gumicu. Inače, dijelim kečine.