Melt Banana - Fetch
Agata: I wanted to write a slow song and get a little bit of a cosmic feeling.
Šesti album nakon veće pauze (6 godina). Kao razlog pauze navode nedavni zemljotres i havariju u Fokušimi, koja im je negdje u komšiluku. Da se razumijemo, nama je komšiluk komšinica preko puta, a radijaciji je 200 kilometara, preko planina i mora.
Svrstavaju ih u žanr "noise rock" što će ga reći da se ubio za partije. Ne one uz piva, naravno.
Zadivljuje pubertetska ideja o stalnom klikanju efekata, zujanju gitara, brzom repanju, pjevanju, šta li je već (na japanskom zvuči pravo simpatično, još ako to radi cura), brzim ritmovima i osjećaj da mogu raditi što žele. Iako traju već 20 godina, ostaju isti - trojac koji vječito mijenja bubnjare, a kada ne mogu naći nekog za leteće tezge, jednostavno uključe ritam mašine.
Album nije ništa novo od posljednjeg. Radi se logičnom produžetku vrste; izgrađeno ime benda je dosta prepoznatljivo za nova eksperimentisanja. Znači ko ih gotivi, gotivit će ih i dalje.
Na albumu se nalazi i numera "Zero +" čiji je jedan dio sniman u japanskim šumama. Na snimku se čuju žabe, ispočetka nekoliko njih, onda se postepeno uključujući prave divnu kakofoniju na sebi svojstvenom jeziku. Agata veli da joj je zvučalo kao simfonija - kažem ja, nisu za partiju uz piva, nego uz bogzna kakve derivate.
Uglavnom, lijepo je znati da ima i malih japanki koje deru tamo. Trude se cure. Na svakakve načine. Usput, nijedan od tih načina nije kao ovaj iz gore navedenog citata.
Nema komentara:
Objavi komentar