Ana Popović - žena koja zna sve

Ana Popović je sve što jedan gitarista želi - priznat i poznat diljem svijeta. Još ako se tome doda da je žena, onda ova konstatacija dobija još jednu dimenziju.

Rođena je u Beogradu 1976. Prvi bend "Hush" osnovala je 1995. godine. Vrhunac karijere benda je bio 1998. - imaju preko 100 nastupa godišnje i snimaju svoj prvi album u izdanju PGPa. Te godine odlazi u Amsterdam na studij bluesa. Zanimljiv kuriozitet je da je 1996. snimala sa Pilotima album "Dan koji prolazi zauvijek".

Već 1999. svira na festivalu u Amsterdamu koncert posvećen Jimiju Hendrixu. Nakon toga snima svoj prvi album Hush i njena karijera kreće nezaustavljivo - svirke, snimanja, svirke, snimanja itd. Godine 2011. snima peti album "Unconditional" i dva singla sa njega zauzimaju prvo mjesto Bilboardove top - liste.

Omot najuspješnijeg albuma u karijeri. Do sada.

Prošle godine je izdala svoj posljednji album "Can You stand the heat" i u sklopu te turneje nedavno je bila u Beogradu. Kratki snimak sa koncerta možete vidjeti:

Iako manje poznata kod nas, u svojoj novoj domovini SADu važi za jednu od najboljih i najperspektivnijih blues, funk i rock gitarista i pjevača. Pjeva sa lakoćom, bez pretencioznog izderavanja karakterističnog za većinu pjevačica. Svi zapadnjački maniri pjevanja, akcentiranja i ukrasa nisu "prišiveni" nego su dio nje. Blues izbija u najčišćoj formi, bez ikakvih umjetnih dodataka i nasilnih izvrtanja običnog američkog govora.

O sviranju možemo istaći jednu bitnu stvar - Stratocaster joj fantastično stoji. Nikad nisam ni pomislio da nekoj ženi može tako stajati - na fotografijama žena gitare obično izgledaju kao mrtvi kaktusi. Ana je zna držati, stoji joj odlično. A svirka je priča za sebe.
Budući da je odrasla na bluesu, funkyju i rocku sve stilove fenomenalno miješa. Iako generalno možemo reći da svira bluzerski, sola su joj prepuna sitnih, prljavih tonova karakterističnih za funky, a tepih sviranja sa plitkim distorzijama podsjećaju na hard rock osamdesetih i devedesetih. S druge strane pjesme, koje su većinom njen autorski rad, obiluju kompleksnostima i harmonijama karakteristične za soul. Ako tome dodamo gore opisano pjevanje, mislim da imate sliku kako to zvuči. Za svaki slučaj pronađite njene snimke na YouTube i poslušajte.

Na početku smo rekli da je poznata i priznata. Evo nekoliko priznanja koje je dobila: 2003. prva evropljanka nominirana za blues izvođača u Memphisu, USA, 2004. nagrada za najboljeg Jazz izvođača u Francuskoj, 2011. - najbolji DVD sa živim nastupom u kategoriji bluesa u Engleskoj i ovogodišnja nominacija za najboljeg blues izvođača u SADu.