Od same riječi "referendum" čovjek uozbilji lice. Nekako dadne malo one motiviranosti da se o nečemu konta, premišlja, sabira i oduzima. Budući da je oduzimanje meni uvijek jača strana, referendum mi je uvijek mjesto gdje se mogu fino izgalamiti na ljudsku vrelu krv, inteligenciju koja se bakće glupostima (ustvari, komšije nam se ni ne svađaju oko bitnih stvari, već su dobrano postali europejci) i stalnu želju da ljudi misle da oko gluposti vrijedi trošiti vrijeme.
Oko čega se svađaju? Homoseksualizam u braku i sve ono što brak nosi sa sobom. Krediti i kirije su udure, to im niko ne zamjera, ali potomstvo im zamjeraju glasnije nego Dodik Sipinim akcijama. Znači, jedna strana je za brak homoseksualaca i homoseksualki (da mi ne zamjere oba spola), druga je protiv.
Oko čega se ne svađaju? Oko Europske Unije. Tamo se homoinsani slobodno žene i odgajaju djecu. Evropske integracije nose sa sobom sve, uključujući i ovo. Dakle, kadtad ovaj referendum će se gledati kao posljednji isprdak onoga što se nazivalo društvena inicijativa u Hrvatskoj u ovim godinama. Hoće se Europa - eto je, sa svim manama i vrlinama. Nekako bi svi da nuliraju ono što im se ne sviđa, ali ne ide tako, nije Europa od juče. Sve u svemu, potrošit će velike pare ni za šta.
Mada, velike pare nikad nisu nizašta, neko jedva čeka da ih dobije u ruke. Uvijek ima i taj segment mog oduzimanja. I nečijeg sabiranja.
Nema komentara:
Objavi komentar