O prokletstvu zeničkog grijanja

Šta je pravi problem zeničkog grijanja? Ako preskočimo banalni razlog starih i dotrajalih kotlova možemo vidjeti malo opasniju sliku - grijanje se ne vidi.

Topal radijator ne vidimo, o kotlu u funkciji ne razmišljamo. Na grijanje pomislimo tek kada ne funkcioniše. Niste nikad čuli ni vidjeli nijednu riječ hvale zeničkom grijanju kada radi, nećete je ni čuti. A tehnologija je odveć dotrajala i čudo je kako uopće funkcioniše.

Slika sa ZenicaBloga

Nedavno su općinski izbori pokazali upravo to. Novac se obećavao za azile za pse ili nogomente klubove. Grijanje se spominjalo usput, rezervno i tiho, kao neko zlo koje ide uz sve probleme Grada. Ali nedovoljno snažno, jer je nevidljivo, a u septembru naročito.

Trenutno mi je u glavi slika svečanog otvorenja fontane. Otvorenje fontane kao uspjeh Grada, slike, videa i hvalospjevi. Pa zamislim tadašnje svirače frula kako bi izgledali da se slikaju pored radijatora? Da ljudima koji ih biraju daju rješenje pravog, ali nevidljivog problema Grada? Da li bi se gladne oči Zeničana tada nahranile osjećajem da je Grad uradio nešto jako bitno za njih?

Ne bi! Kao što nemamo ni jedne riječi hvale kada grijanje funkcioniše.

Nevidljivi problem će ostati i niko se neće usuditi da ga riješi. Prokletstvo zeničkog grijanja će trajati sve dok ne riješi neko ko ne sluša biračko tijelo. Nedavno mi je još jedan drug otišao u Njemačku. Znam da mu je dupetu toplo, ali zato nek na proljeće jedljiv i nostalgičan lajka slike fontane u funkciji.