Miles Kane nije ni dorastao Alexu, ali biće da mu je dobar izduvni ventil od pritiska diskografskih kuća i koncertnih aktivnosti nakon albuma AM. S druge strane Alex je Milesu dobar drug sa kojim može raditi šta hoće. Gledajući ih zajedno vidi se da su se našli tačno između - Miles kao prava rok zvijezda koji voli pošmrkat, privest nešto i Alex kao kreativac zarobljen u moru koncerata i sličnih nametnutih obaveza. Zajedno im je super - rade šta vole (pogledajte spot za Bad Habit), a nemaju nikakvu obavezu ni prema kome.
Šta su nam dali? O Alexu ne treba puno trošiti riječi. Jedan od najboljih slikara u stihovima, posmatrač sebe u svijetu žena, bez teških misli i dovoljno emotivan da možemo da osjetimo kako se osjeća. Od prvog albuma Arctic Monkeysa do AMa osjećala se zrelost i dječačka naivnost, ozbiljnost i neobaveznost posvećenosti muzičkom poslu (kad mi neko kaže za muziku da je pos'o hoće mi nešto bit') i sklonost ka izražavanju svojih ideja bez obzira na zahtjeve tržišta. Ovo najbolje možete čuti na Dracula Teeth i Aviation.
Jedan faktor je ostao u drugom planu - Owen Pallet. Kanadski violinsta i orkestrator ukrasio je album elementima Moricconeovskog slikanja na zadate ramove. Ne tako oštro i sveprisutno, nego dovoljno da običnim slušaocima može predstaviti kao ozbiljna priča. Uradio je odličan posao, napravio TLSPu strašan album.
![]() |
Owen Pallet |
Nema komentara:
Objavi komentar