Film je izabran da se takmiči za nagradu Zlatnog medvjeda na 66. Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu,gdje je osvojio nagradu Srebrni medvjed, specijalna nagrada žirija.Film su producirale sarajevska produkcijska kuća SCCA/pro.ba, na čelu sa producenticom Amrom Bakšić Čamo i Margo Cinema iz Pariza. Scenarij je rađen na osnovu dramskog teksta francuskog filozofa Bernarda-Henrija Levyja Hotel Evropa.Tema filma su "egzistencijalni strahovi, strepnje i moralne dileme koje muče moderno evropsko društvo."
 |
| ''SMRT U SARAJEVU'' |
Kritika filma :
Dobroćudni i još zajedljiviji duh Roberta Altmana ulijeva se u zapanjujuće tečan osvrt na sukobe jednog stoljeća od vrha do dna u filmu Danisa Tanovića Smrt u Sarajevu. Koliko je krik frustracija na cikluse mržnje u Bosni i Hercegovini, toliko je stručno podešena horska drama, smještena u jednom hotelu i uključuje ukupnost građana ove zemlje. Film neprimjetno isprepliće teme koje njeguje Tanović i svakako je jedan od najjasnije i najhrabrije izraženih opažanja o parališućim razdorima u regionu. Međunarodni kulturni centri će se boriti za filmske rezervacije. Dok je liberalno inspiriran predstavom Hotel Evropa francuskog intelektualca Bernard-Henri Levya, film uključuje samo male dijelove teksta i više se oslanja na model Grand Hotela, koristeći jak altmanovski osjećaj za više likova u formiranju političkog tijela. Majstorski scenarij održava sve u ravnoteži i bez napora prepliće scene sa humorom dok spaja zajedno različite slojeve na putu ka svom uzbudljivom vrhuncu. Tanović koristi reportažu vijesti kao jednu vrstu historijskog sata, jasno označavajući različite strane, dok se Vedrana raspravlja sa potomkom Principa o brutalnom građanskom ratu 1990-ih i razloge zbog kojih Bošnjaci nisu u stanju prihvatiti multikulturalizam. Grafički dizajner Bojan Hadžihalilović karakteriše bosansku dušu kao jednu ispunjenu "histeričnim dualizmom," i Tanovićeva poruka glasi - "zaštitite nas od jednostranog razmišljanja" - ustvari je vapaj za bratstvom. Bez toga, nacija je osuđena da ostane paralizirana neprijateljstvima. Vedrana postavlja pitanje: koga bi Princip ubio danas: da li jednog od debelih evropskih funkcionera, ili nacionalističkog vođu? Za razliku od 1914. godine, danas atentat ne bi imao nikakvog utjecaja? "Smrt u Sarajevu" se bavi ovim i drugim velikim pitanjima, znajući da je dijalog, a ne samo odgovor, jedini način da se krene naprijed. Jedini zračak nesigurnosti u filmu se tiče Levyevog teksta, iako je možda to Tanovićev cilj: Da li je filozofov sračunati balans evropskog intelektualizma sa emocijama osmišljen kako bi pomogao jednom narodu uništenom građanskim ratom, ili je previše zagađeno očiglednom željom za samo-promocijom jednog autsajdera? Odgovor se vjerovatno može naći u predrasudama koje gledaoci već imaju o Levyevoj ličnosti i njegovom stvaralaštvu. Glumačka ekipa je podjednako jaka, sa svakom glavnom ulogom koja ima svoje trenutke kada jednostavno zablista. Tokom većine trajanja filma, Vidovićka se vidi s leđa i na blagoj udaljenosti, dok publika žudi da joj se zagleda u lice; kada se pruža mogućnost za to u Omerovoj kancelariji ispunjenoj dnevnim svjetlom, njeno lice ostavlja upečatljiv dojam. Rad sa kamerom je daleko više gladak nego u Tanovićevom prethodnom ostvarenju, Epizoda u životu berača željeza (iako je i tu koristio svoj vizualni dizajn za ostvarenje jakog učinka): Erol Zubčević je uzbudljivo gibak sa kamerom koja kao da teče kroz hotel, slijedi likove i daje pravi smisao različitim nivoima zgrade kako u fizičkom tako i u metaforičkom smislu. Montaža Redžinalda Šimeka je besprijekorna.
Jay Weissberg.
Ostatak fotografija možete pogledati na našoj FB stranici.
Nema komentara:
Objavi komentar