Sinoć je u "Plavoj paleti" predstavljena zbirka poezije Jelene M. Ćirić. Poezija joj priča otvoreno o najljepšim stvarima zajedničkog života muškarca i žene. Daleko od aktuelnih problema dvoje ljudi u zajedničkom životu kao što su krediti, obdanište ili odlazak kod "njegovih" ili "njenih" Jelenina poezija podsjeća zašto se dvoje uzimaju i kako da traju - ljubav. Ljubav prepričana kroz erotičke slike, mirise kože i posteljine, disanja na ušima i osjećaj vječne povezanosti najljepše se ispričaju kroz ženine riječi. Žena zna da cijeni mušku odanost, ljubav i posvećenost, tada mu je beskrajno odana i daje sve što može dati.
Jelena živi u Pragu i u poeziji se može osjetiti ležernost, duboka senzualnost i opušteno slavljenje ljubavi, što me je strašno podsjetilo na Kunderu, da li zbog toga što sam znao da su oboje iz Praga ili zbog ovog navedenog, nebitno je - ako volite Kunderu, nađite Jeleninu knjigu, meni su odlična kombinacija. Ja sam recimo sinoć uzeo Jeleninu i jutros sprašio u Gradsku biblioteku i namirio se Kunderom. I cijeli dan razmišljam kako da odem u Prag.
Autorica zrači ženstvenošću, toplinom i seksipilom. U zbirka "Žar" je toga prepuna, ali ovdje sam odabrao jednu za koju je autorica prilikom recitovanja rekla da je "za muške". Simpatično i jasno i dovoljno jednostavno da bude pitko.
LJUBAVNA
Diraš me iskonom svojih želja
umivaš jutra rosom veselja
od noći kradeš najlepše zvezde
da mi se na ramenima gnezde.
Kladence sreće kopaš za mene
pleteš budućnost i uspomene
dodirom mekim snagu mi daješ
vekovima pod kožom traješ.
Kitiš me sjejnim biserom osmeha
čuvaš od zime paperjem uzdaha
žednu me pojiš nektarom strasti
toplinom srca lišavaš vlasti.
A ja ti zauzvrat nudim na dlanu
Sve vatre što mi u srce stanu
i sebe celu u svakom danu
ljubavnu, žudnu, željama tkanu.
Nema komentara:
Objavi komentar