Zerinin izbor: Anita Marinić - tri pjesme

U JUTRU

Izgubit ćemo se u jutru,
sumornu, veličanstveno mračnu.
Umrijet ćemo u ekstazi
ljubavi
savršeno sposobni da ljubimo.
Mrijet ćemo zajedno,
obgrljeni skarletom prvih zraka sunca.
U svakoj kapi rose -
kap života odbačenoga.
I sjećanje.
Jedna nit sjećanja.

PROŠLOST

Ostavite mi,
na kraju,
jednu neostvarenu želju:
da prošlost me kao pijesak zatrpa.
ostavite me
u tuzi maloga grada
da mi ne pišu
koprivom po hartiji;
nek me samo u prošlosti ostave,
u poznatome
i voljenome.
Tad mi ni snovi nisu zli bili.

DOK JA ŽIVIM

Dok ja živim, ti bol si moja, i suza i patnja.
Dok ja živim, a s tobom u sjećanju, uvenula je ruža
bez trna i bez lista, uvenula, u cvatu presušila.
Dok ja živim, a za tobom želim trčati
dok ja živim, a sjena ti želim biti,
po noći, po danu, u snu, s tobom u raki
dok ja živim da crvi me jedu
pod zemljom, pod cvatom presušenih ruža,
tebi sam ih na grob spustila, za tebe, tebi, mom smiraju.
Dok ja živim, da polako umirem,
a ti, moja mila, u Raju.

Dok ja umirem, a ti Slava i Anđeo i Čovjek!
A ti Čudo, onoj ruži ti si Svjetlo.
Ne vidim te, kažu čovjek tri zjenice ima,
dok ja umirem, zatvaram oči da te gledam,
da budem svjetlo sjeni tvojoj.
Dok ja umirem, da ne budem Vrijeme
Beskonačnosti našoj,
da ne budem trn,
već Život i Zemlja jedinoj Ruži mojoj.