Za one koji nemaju dioptriju to je ustvari razlog zbog kojeg neki nose naočale. Za one koji imaju dioptriju to je ustvari problem zbog kojeg se moraju nositi naočale. Za one koje imaju veliku dioptriju to je ustvari problem zbog kojeg mrze naočale i dioptriju.
 |
| Da bih bez naočala pročitao Google, moram se približiti na 40 centimetara od monitora. |
Dalje, sa ovolikom dioptrijom doživljavate dva banalna efekta. Prvi je da ujutro morate precizno znati gdje ste ih ostavili sinoć jer ih jednostavno ne vidite, a poslije kvalitetnog petka ili subote toga se jako teško sjetiti. Drugi je kada isprobavate nove naočale - sa svojom dioptrijom ja ne vidim kako mi stoje!
Na moru naočale moram skinuti i ostaviti ih na plaži uz Fatihu da se sjetim gdje su i da im sunce ne naškodi.
Za one koji imaju ovakvu dioptriju postoji još milion malih razloga.
Prošle godine sam dobio preporuku da stavim sočiva. Jadna doktorica mi je pokušavala staviti sočiva punih petnaest minuta dok napokon nije odustala i rekla da ih sam probam staviti. Ja sam ih uzeo i nestao bez traga. Sočiva sam sutra vratio, zahvalio se na recepciji i pobjednički se izšetao iz optike sa svojim naočalama. Sočiva su super, al probajte ih staviti na oko. Mislim, to je vaše oko i teško da ćete dopustiti bez borbe da ga neko dirne. Kako sam god skontao - agoniju stavljanja stranog tijela na oko mi je najlakše zamijeniti metodom stavljanja naočala.
 |
Status quo je trajao do neki dan. Vraćajući se sa vožnje sa poplavljenih predjela farovi su mi bili blatnjavi i svjetlo jedva vidljivo. Nosio sam tamne naočale i ušao u duži Vrandučki tunel. Negdje na pola puta kroz tunel nestalo je struje. Kao iz one poslovice - da sam stavio prst pred oko, ne bih ga vidio ni da imam fluorescentni lak.
Psiholozi kažu da ne treba nikada paničariti. Kažu jer im se nikada nisu desile takve stvari. Zapaničario sam kao na električnoj stolici.
Svijetle naočale su mi ostale u torbi. Duga svjetla nisu imala nikakvog efekta. Slijep i spor vozio sam kroz tunel svoju najdužu vožnju ikada. I možda najgoru da se kojim slučajem u tunelu zadesio biciklista ili pješak.
Nakon izlaska iz tunela zapalio sam cigaru i čvrsto odlučio da ću skinuti dioptriju, pa makar mi šmirglali oči i tanjili brus papirom.
O laserskom skidanju dioptrije čitao sam tone tekstova sa tonama nerazumljivih termina i procedura. Ulicamamo će iz ličnog ugla i iskustva pratiti ovaj proces - od prvog koraka do prvog koraka bez naočala, bez terminologija, procenata. mogućnosti i nemogućnosti i ostalih stvari koje su i mene bunile.
Pošto se proces odvija u nekoliko etapa, sve ćemo posebno objasniti i već poslije pregleda imati ćete prve informacije.
Neka nam živi tehnologija, jer oni koji nose naočale znaju zašto.
 |
| Laser od ovog ne može biti gori |
Nema komentara:
Objavi komentar