Srđan Aleksić - svjedok tamnih sila

Mirko Kovač piše da je Slobodan Milošević bio političar suprotnih efekata: oslobađao je srpsku zemlju, a oslobođena zemlja bila je spaljena, beživotna i puna leševa; tjerao je Albance sa Kosova, a od tamo se odselilo 20000 Srba; pokrenuo je vojske da okalja gradove, a okaljao je ugled svoje vojske i ljudi; palio je tuđe kuće da bi uništio nacije, a tako je samo potaknuo samosvijest ostalih nacija; spašavao Savez komunista, a čim se Savez raspao, postao je socijalista. "On je apsolutni poraz, ljudski i moralni debakl. U politiku suprotnih efekata spada čak i njegovo ime Slobodan". Ova zadnja rečenica mu je jaka kao beton. Iako je Mirko humorom sterilan, ona me je nasmijala.
Zašto je bitan Srđan Aleksić? I on je bio je čovjek suprotnih efekata. Naravno, u drugom smislu.
Bio je mlad vojnik. Mladi su često nesposobni pred sistemskim uništavanjem zdravog intelekta. Mladi ljudi su u onaj vakat nosali puške, ubijali, klali i silovali, i putom do stratišta ponavljali riječi starih prdonja u odijelima koji su zadovoljno brojali pazar na pokradenim ljudskim dušama, pretvarajući ga u imanje svojih ostvarenih prljavih želja i dostignutih ideala. Ideali su bili samo stepenice kojim su se penjali na vrh piramide i odozgo virili u masu jednim okom, dok su drugo krili iza paravana beogradskih skupština ili akademskih institucija.
Prdonje su ispijali viski i slušali Silvanu, mladi su pili rakiju i slušali Cecu. Intelektualna krema tadašnje Srbije dala je narodu sve da uživa u šenlučenju. Srđan nije bio dio njih. Efekat koji su oni očekivali, nije se desio.

Vojnici su u odijelima ubica. Oni nose odore da bi se znalo ko su i zašto su tu. Evropska kultura je razvila vizuelni identitet smrti - ona dolazi u tamnom odijelu sa kapuljačom, nije prikazana kao čovjek jer tu nema ničeg ljudskog. Vojnici su uniformisani da bi im se izbrisalo ljudsko. Srđan ni toga nije dio.
Snaga ljudskosti izbila je ispod uniforme, rasporivši je od grudi i ostavljajući je na smetlištu nepotrebnih načina kojima se od ljudi prave vojnici. Prava ljudskost se ne može zatrti oblačenjem uniforme.
Srđan je jedini preživjeli srpski vojnik. Preživio je zaborav, za razliku od hiljada drugih. Njegova zemlja je laka, za razliku od zemlje ostalih. Ostao je kao živi svjedok suprotnih efekata tamnih sila.