Mi jesmo gradili svoj bend baš na tom mikrosvijetu i malim pričama o ljudima jer je mikrokozmos model makrokozmosa
Zabranjeno Pušenje - Radovi na cesti (2013.)
Ništa značajno drugačiji od prethodnog "Muzej revolucije". Zapravo, ništa puno drugačije i od prijašnjih albuma, negdje od Željkovog odlaska i konačnog Sejinog (jedinog legalnog) ustoličenja na postolju Pušenja.
Sejin konačni muzički izraz su dragijanijeve distorzije. Užasno zvuče uz duple pape ("Neprijatelj"), gotovo neslušljivo; više su svojstvene satrijanijevim matricama, nego podlogama uz Sejine sage o sitnim ljudima i sudbinama. Još kad se sa ovim distorzijama spoje vokalne sposobnosti, dobijemo neku čudnu fuziju koju je jako teško logički objasniti. Kad se okrenemo unazad, jedine njegove velike uspješnice od Dragijanijeve ere su Yugo 45, Poso, kuća, birtija i sl - uglavnom one na kojima Dragijanija nema onako kako ga ima inače. Najozbiljnije.
Iako se pati sa nedostatkom novih riječi iz svog miljea odakle je postao (već je petnaestak godina u Zagrebu) ostalo mu je tog duha kojeg je Pušenje imalo. Naravno daleko od onoga kakvo je bilo, ali se osjeti na nekoliko mjesta. Nakupi se njih nekoliko u nekoliko godina od izdavanja zadnjeg albuma.
Naravno, ne treba uzeti za loše, Sejo radi dobar posao koji se može pratiti. Za razliku od nekih koje nije više ni red pratiti.
Moj lični hit je "Tri kile, tri godine", barem u ovih nekoliko dana. Tu ga čujem puno boljeg jer upoređuje male ljude i njihove grijehove sa onim velikim iz Ine i HEPa. Daleko od toga da je purger, ali mu dobro stoji to što se već lagano adaptira na novu sredinu. Dobro je da mu nova sredina nije sterilna. Samo nek ostane prvi svome - Miletu se neće nikad približiti, Aki mu je druga galaksija, a prljavci daleko ispod.
Uglavnom, dobro je, al bi moglo i bolje. Sejo ne živi od onog starog pravila...
Bessplatni download albuma
Nema komentara:
Objavi komentar