Vojni časnik je u slučaju Tuzlanske kapije najblaže rečeno kondradiktoran termin. Vojni časnik je vojnik, on bi trebao da zapovijeda vojnim operacijama. U slučaju Kapije njegova naredba nije imala nikakvu vojnu svrhu. On je bio nečovjek, mrzitelj ljudi, iskvarenjak u najgorem obliku; čovjek koji je mrzio život, zadojen ideologijom mržnje onih koji mržnju nikako nisu zaslužili.
Ne možemo reći ni da je mrzio jedan narod - na Kapiji su ginuli ljudi, od dvogodišnjeg Sandra do pedesettrogodišnje Ilinke, svi redom ljudi sa licima i životima, koje nije vezao narod, nego život. To su ljudi koji su živjeli život čovjeka, za razliku od časnika koji je živio nešto drugo. Živio je mržnju.
Ime vojnog časnika je Novak Đukić. Osuđen je i nije nikad izdržao zakonsku kaznu.
Nakon ovog događaja tadašnji gradonačelnik Tuzle Selim Bešlagić poslao je pismo UNu:
“Ne očekujte da vam se obratim diplomatskim jezikom u najbolnijem trenutku historije ovog grada. Večeras su roditelji u Tuzli skupljali komade svoje djece na ulicama grada. Njihova djeca su napustila domove nekoliko sati prije sa vjerom u bolju budućnost. Trebate znati, da u ovom momentu, kada je bol svuda u Tuzli, nema više dileme – UN bi trebao biti zaštitinik svjetskog mira i osnovnih ljudskih vrijednosti jer nečinjenjem učestvuje u ovom zločinu. Toleriranje zločina u Bosni tokom posljednje tri godine nije ništa drugo nego ignorantsko gledanje nas kako umiremo. Ako i nakon ovog užasnog zločina vi ostanete nijemi, ako nakon ovog ne djelujete koristeći silu kao jedini legalan način da zaštitite ljude od zločina Karadžićevih Srba – onda bez ikakve sumnje ostajete na strani zla, tame i fašizma. U ime Boga i humanosti iskoristite silu konačno.” .
Tekst preuzet sa adrese: http://www.sodalive.ba/drustvo/20-godina-od-masakra-u-tuzli-kapija-place-carsija-pamti-video/
Nema komentara:
Objavi komentar