Orhan Pamuk je turski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Evo jedan odlomak iz romana "Zovem se crveno".
U pravu ste. Znam da živa čovjeka jako zanima što se događa onkraj života. Nekoć su pričali o nekakvom čovjeku koji je, iz čiste radoznalosti, tumarao krvavim razbojištima, među leševima… Nadao se da će među ranjenicima na umoru naići na nekoga tko je umro i ponovno oživio, kako bi mu taj mogao otkriti tajnu onoga svijeta. Timurovi vojnici, misleći da je neprijatelj, presjekoše ga sabljom, a on bijaše uvjeren da su na onome svijetu svi ljudi raspolovljeni, kao i on sâm.
Nema ničeg takvog. Mogu kazati da se duše, koje su na ovome svijetu bile podijeljene nadvoje, ovdje čak objedine. Ali, nasuprot tvrdnjama nevjernika, bezbožnika i bogohulnika koji se priklanjaju šejtanu, postoji i jedan drugi svijet, Bogu hvala. Dokaz je to što vam se obraćam iz njega.
Umro sam, ali kao što vidite, nisam nestao. S druge strane, moram reći da nisam naišao na rajske dvore od zlata i srebra, ispod kojih teku rijeke, ni na stabla krupnih plodova i velikih listova, ni na djevičanske ljepotice, o čemu govori Kur’an Časni. Premda se sad jako dobro sjećam kako sam nebrojeno puta s užitkom crtao te rajske hurije krupnih očiju, opisane u suri Vakia. Jasno, nisam naišao ni na one četiri rijeke kojima teku mlijeko, vino, voda i med i o kojima, doduše, ne govori Kur’an Časni, nego ljudi bujne mašte poput Ibn Arabija, uzdižući ih u hvali do neba. Budući da ne želim odvući u nevjerništvo mnoge s predodžbom o drugom svijetu i nadom u njega, moram odmah napomenuti da je sve to povezano s mojim posebnim stanjem: svaki vjernik koji imalo zna o zagrobnome životu prihvatit će tvrdnju da će se jedna duša bez spokoja, kakva je moja, namučiti da bi ugledala rajske rijeke."
Nema komentara:
Objavi komentar