Finska ukida učenje pisanih slova u školama / da li nam je stvarno potrebno pisanje?

Postoji nekoliko bitnih prekratnica u historiji civilizacije koji su uticali na njen razvoj. Ako krenemo otpočetka biće da su vatra i točak prvi i najvažniji u smislu tehnologije. Ipak, većina naučnika se slaže da je upotreba pisma najviše uticala na nagli razvoj čovječanstva jer smo tako uspjeli trajno sačuvati znanje, prenositi ga i dalje razvijati.

Jedna od najstarijih poznatih statua iz Starog Egipta je statua pisara. U doba faraona, koji su smatrani božanstvima, izrada statua je bila privilegija samo za božanstva i ono što su božanstva voljela - njihovi kućni ljubimci i predmeti iz svakodnevne upotrebe. Zato se statua pisara smatra presedanom u kiparskoj umjetnosti.

Svoju statuu ovaj pisar nije zaslužio zato što ga je faraon smatrao kućnim ljubimcem, nego zato što je bio pisar. Znanje pisanja i prenošenja ideja, misli, događaja itd. preko papira smatrano je uzvišenim. U doba Arapskog carstva nauka je napredovala do tada najbržom progresijom zahvaljujući sistematskim prepisivanjima knjiga. Samo na Bagdadskom univerzitetu žene studentice su prepisivale desetak knjiga mjesečno iz svih oblasti znanja. Znanje se širilo i dovelo Arapsko carstvo u period renesanse, koja će tek poslije pada istog zavladati u Evropi.

Ipak evolucija je nemilosrdna. Prvi udarac pisanju kao osnovnom vidu prenošenja znanja nanio je Gutenberg. Drugi pisaća mašina. Treći računar. Za očekivati je da ovi udarci naprave permanentu štetu ugledu i značaju pisanja. Finci su napravili Nokiu i imaju jedan od najboljih školskih sistema u svijetu. Finci su i prvi koji su udarili po pisanju kao evolucijski prevaziđenoj raboti. 

Koliko nam je stvarno potrebno pisanje? Koliko često pišete? Prošle godine sam pisao i slao pisma zato što mi je to davalo osjećaj intimnosti. Rukopis otkriva puno o osobi i tjera vas da fokusirate misli formirajući rečenicu jer škrabotine i prekrižene riječi ružno izgledaju i govore upravo o nemogućnosti da mirno složite misli. Da, može se boriti protiv toga, ali pisanje probnog pisma i prepisivanje na drugi papir je težak posao. 

Dakle, koliko često pišete? Da li vam je potrebno da znate pisana slova? Koliko često čitate tuđi rukopis? Čitamo i pišemo poruke na telefonima i pišemo na tastaturama, knjige se štampaju, note i skripte printaju... Nesumnjivo je da pisanje već izašlo iz okvira potrebnog i esencijalnog za uzimanje i prenošenje znanja. Ako malo bolje razmislimo u odluci Finskog školstva nema ništa lošeg sa praktičnog stanovišta, jel tako? 

Meni je samo jedan argument bitan u korist pisanja. Pisanje je vještina, učenje djece da pravilno drže olovku i savladavaju grafički čin ostavljanja traga olovke traje u prosjeku oko dvije godine i čini važan segment u obrazovanju. Ipak to nema toliko veze sa praktičnom primjenom pisanja, nego sa unapređivanjem motoričkih i memorijskih kvaliteta. 

Ostaje samo pitanje potpisa kojeg tako značajno traže kada predajemo neka dokumenta, Ono mi nije značajno jer se na većinu dokumenata ionako potpisujem različito. Malo zbog toga što nisam vidio svoj potpis dok sam se potpisivao na ličnu kartu, a malo zbog toga što se često potpisujem u ime drugih.