29.12.14

Feri - Punk

Na preporuku Orsona Welles-a, kao konačnu destinaciju za svoju mirovinu Prljavi Hari je izabrao jedan gradić u Bosni. Kažem gradić, jer kad bi ga smjestili u Svetu šumu bio bi veličine omanjeg grma. Nama je to, naravno, grad. Sve mu se činilo taman. Daleko od divljeg zapada, a istoku pred vratima. Da je hudnjak znao kakav ga scenario čeka ovaj put, ne bi micao dalje od Bronx-a.




Epizoda 1: ON THE EDGE

Graničar (ugledao kadilak i američke tablice, muka mu, uzima nekakvo ćage i čita): Velkam. Mej aj si jor dokjuments.
Prljavi Hari (uredno pruža passport bez mane): Here. I'm looking forward to live in your country.
Graničar (i dalje čita): Aj dont anderstand. Hau long ar ju steing in d kantri.
Prljavi Hari: I am retired policeman, so I hope it will be forever. Hehe.
Graničar: Aj dont anderstand. Vič taun ju ar going tu.
Prljavi Hari: To Sarajevo. I bought an apartment there.
Graničar: Aj dont anderstand. D rizon of vizit to Bi Aj Ejč.
Prljavi Hari (???): What the fuck??? I told you already. Are you screwing with my head?
Graničar (dosadilo mu čavrljati): Aj dont anderstand. Ol rajt, ju ken go, tenk ju.
Prljavi Hari: Hvala, vidimo se!
Graničar (za sebe): Vidimo se malo sutra. Najedi se govana, mog'o si odma' reć da govoriš bosanski.

Kad se kadilak udaljio od graničnog prijelaza, Prljavi Hari je otvorio prozor i raširio pluća da udahne prvi bosanski zrak. Krajolik šarolik. Žena s krajolikom, nebo iznad krajolika... Biće dobra zamjena za malu kuću u preriji.


Epizoda 2: BRONX

Zahvaljujući navigacionom sistemu, Prljavi Hari je stigao do adrese na kojoj je kupio stančić (jasno je zašto u deminutivu). Na zgradi je pisalo WELCOME TO BRONX, a on pomisli kako ovaj bosanski narod ima smisla za humor. Čuj Bronx, pored ovakvog krajolika, pa Bronx. Pred zgradom ga dočeka komšija kod kojeg su bili ključevi od stana.
Komšija: Bogami ti neće trebat ključevi.
Prljavi Hari: Kako to?
Komšija: Neko ti ga 'odradio'.
Prljavi Hari: Ko? Šta? Kako? Šta pričaš?
Komšija: Neko ti obio stan. Ja sad doš'o, kad ono stan obijen. Zvao sam policiju, eto i njih.
Prljavi Hari: I don't understand...
Stižu plavci.
Policajac: Ko je zvao za stan?
Komšija: Ja zvao, al' je njegov stan. On sad doš'o iz Amerike, ja mu donio ključeve i vidio da je stan obijen.
Policajac: Pa fali li išta iz stana?
Prljavi Hari: Ne znam. Nisam ni ulazio.
Policajac: Hajde ti lijepo pregledaj fali li išta pa da znamo šta ćemo dalje.
Prljavi Hari (komšiji): Hajde sa mnom. Ti si već vidio stan, znat ćeš bolje od mene.

Kad se komšija detaljnim pregledom uvjerio da je sve na svom mjestu, osim par ladica koje su svakako bile prazne, odahnu pa svoja zapažanja podijeli sa Prljavim Harijem, a onda i sa policijom.

Prljavi Hari (policajcima): I, šta ćemo sad?
Policajac: Ništa onda. To je super. Ja još u životu nisam vidio da su ušli, a da nisu napravili rusvaj u stanu. Da ti nisi neđe usput u turbe ubacio koji dolar? Hahaha!
Prljavi Hari: Kako ništa?! Hoćete li istražiti ko je to uradio?
Policajac: Ma, ganjamo mi njih već neko vrijeme. Motaju se ovda. Već dva mjeseca 'operišu' po Bronxu. Glupavi su malo, ako ne promijene ulicu, mogli bi nam dopast šaka uskoro. Ništa se ti ne sekiraj, sutra nabavi blindirana vrata. Jes' da i njih znaju obit, al' im se sa njima mrsko zajebavat.

Ovakav početak Prljavi Hari nije očekivao, ali poučen starom američkom poslovicom da je svaki početak težak, odlučio je da ne brine mnogo. Naručio je dostavu ćevapa, pa kad je slistio veliku porciju s lukom, legao je i zaspao snom pravednika.


Epizoda 3: NIJE ODAVDE

Prvo jutro u Bosni. Kako divno jutro. Za savršen memoar potreban je još samo miris bosanske kafe, a pošto kafe u stanu nije bilo, Prljavi Hari se uputi u svoj prvi bosanski shopping. Ali kad je izašao iz zgrade i kročio prema parkingu, imao je šta da vidi. Zapravo, nije imao šta da vidi jer, na mjestu gdje ga je juče parkirao, više nije stajao njegov kadilak. Na betonu je crnim sprejom pisalo: Ameru, dobar ti kadilak!
Šokiran viđenim i vidno devastiran, Prljavi Hari se vrati u stan i natoči jedan dupli viski. Nije pošteno stigao ni da ga eksira, iz šok stanja ga trznu zvonjava telefona.
Prljavi Hari: Halo?!
Lopov: Slušaj me ameru! Kod nas je kadilak. Ako ho'š da ga vidiš, donesi tri milje dolara. Čekamo te na Principovom mostu, tačno u ponoć. Budeš li se šta zajebav'o, oboriću te ocam'!!!
Tu-tu! Tu-tuu!
...
Tuu... Tuu.. Tuu...
Prljavi Hari: Halo?! Jel' policija?
Policajac: Jes'. Izvol'te!
Prljavi Hari: Prijavio bih krađu automobila.
Policajac: Samo malo. Kooleega!!! Za Vas je! Ukrali čo'eku auto.
Kolega: Halooo, recite mi ime, adresu i šta je bilo.
Prljavi Hari: Ja sam Harry Callahan. Stigao sam juče iz Amerike, jutros kad sam izašao pred zgradu, nije bilo mog kadilaka.
Kolega: Aaa, kadilak, bogati?! Jeste li vidjeli ikoga?
Prljavi Hari: Nisam. Na betonu je bilo nešto napisano, a zvali su me prije minut i rekli mi da donesem tri hiljade dolara večeras, ako hoću da vidim auto.
Kolega (podviknu): Na kućni telefon te zvali???!!!
Prljavi Hari: Da. Šta da radim?
Kolega: Pa nisi nas treb'o zvat, pod broj jedan. Ho'š da te ubiju? Vidiš da znaju đe živiš! Ništa. Ovako ti stvari stoje. To ti je ova ekipa što daju auto na otkup. Ako ne doneseš pare, auto odma sutra ide u dijelove. Tako da ti nema smisla čekat da ih ufatimo. Ako stvarno ho'š da vidiš auto, odnesi im fino lijepo pare i Bog te veselio. Ostalo je naša briga. Ufatićemo mi njih, pa da jebe jež ježa!
Prljavi Hari: Pa...
Kolega: Ništa pa. Uradi kako sam ti rek'o. Hajd sad, živio! (kolegi) Pusti budalu, ba, nije odavde.
Tu-tu! Tu-tuu!


Epizoda 4: PRINCIP

Ponoć već je prošla... Prljavi Hari stoji na mostu, u desnoj ruci stišće kovertu sa lovom, a lijevom rukom opipava svoj Magnum .44. Uskoro se na drugom kraju mosta ukaza neka kosata nakaza koja se brzo nacrta pored njega.
Nakaza: Imaš li pare?
Prljavi Hari: Novac je tu. Gdje mi je auto?
Nakaza: Daj pare!
Prljavi Hari (lijevom rukom iza leđa prihvata pištolj): Ne dam ništa dok ne vidim auto!
Ali čim je ovo izustio, zacrni mu se pred očima. I to ne od mraka, nego od siline udarca kojeg mu je u glavu zadala ona nakaza. Kad je u neka doba došao sebi, pred očima su mu letale svijetle baje, a niz glavu tekao mlaz svijetle krvi. Kraj njega je stajao saobraćajac koji je prijavljivao uviđaj u Voki Toki.
Saobraćajac: Ej, momak! Ko te obori?
Prljavi Hari (kao da bunca): Chuck Norris.
Saobraćajac: Šta pričaš ba?
Prljavi Hari: Vidio sam njegovu facu. Chuck Norris!
Saobraćajac (upali mu se sijalica nad glavom): Aaa, pa to ti je Čake, ba!
Prljavi Hari: Hm???
Saobraćajac: Čake! On ima tetovažu Čaka Norisa na desnoj potkoljenici. Poznat nam je on. Tek je izaš'o iz zatvora. Odlež'o čo'eka, buraz. Izb'o ga nožem jer mu nije htjeo dat kutiju cigara. Mora da te opalio nogom izokreta! Dobro si proš'o! Saće doć i hitna da te zašiju, a ti bih dotad treb'o dat izjavu.
Prljavi Hari (uplašeno i kategorično): Oooo, NE BIH!!! Ja nisam odavde!!!

I dok su Prljavog Harija nosili u hitnu, on pogleda mjesec iznad sebe i reče: Oh God, should I stay, or should I go? U tom momentu, na nebu iznad krajolika, ukaza mu se slika i prilika Gavrila Principa, lično.

Gavrilo Princip (u ruci mu kubura koja je uperena prema Prljavom Hariju): You've got to ask yourself one question: 'Do I feel lucky?'

Well, do ya punk?

Nema komentara:

Objavi komentar