Drugi dio priče možete pročitati ovdje.
Treći dio priče možete pročitati ovdje.
Dođoh, operisaše i vidjeh bez naočala.
Glavno pitanje koje postavlja dioptrijaš kod potencijalnog laserskog skidanja dioptrije je: "da li boli?". Evo jednostavan odgovor - ne boli. Malo je teško za povjerovati da čačkanje po oku ne boli, i trepavica u oku zna biti neugodna, ali cijeli proces skidanja je tako tečan i ispunjen radostima čarobnih kapi kojeg zovu anestetik da ne postoji ni trenutak u kojem nešta boli.
Idemo ispočetka. Prije samog dolaska na kliniku bitno je uraditi nekoliko stvari. Prvo najesti se dobro - moj termin je bio u deset ujutro, te mi je otežavajuća okolnost bila ta što nisam mogao doručkovati kao inače i kako sam navikao. Ako budete zakazivali termin, probajte se dogovoriti da ispoštujete svoj bioritam doručka jer je pravo bitno zbog anestetika i same koncentracije.
Drugo morate voditi nekoga sa sobom - da vozi i da sluša doktoricu i prenosi vam informacije u trenutcima kada zbog napetosti i stresova ne čujete nikoga. Napetost i stresovi su normalni i u operacijama susretanja sa šefom ili zaustavljanja od strane policijske patrole iako znate da niste uradili ništa. Za one kojima drhte ruke dok potpisuju dokumente daje se i apaurin. Pošto sam ja bio jedan od takvih, apaurin sam dočekao kao najboljeg druga i do momenta operacije bio sam dobar kao kruzer na okeanu.
Kod samog ulaska na kliniku imat ćete pregled sličan prethodno opisanom, samo malo oskudniji. Dioptrija se provjerava još jednom - da li oscilira, da li je sve udure i spremno za lasersko manipulisanje. Nakon tog pregleda, ide se u čekaonicu i primaju se prve kapi, obične, providne, zbog širenja zjenica. Nakon nekoliko trenutaka idu druge, iz zelene bočice, koje su zaslužne da vas čačkanje po oku ne boli. Sa strana se lijepe flasteri koji spriječavaju zalutale kapi iz oka da ulaze u uho. To se meni pokazalo jako bitno, jer sam isprva pomislio da voda iz očiju ide u toku operacije, da njome hlade aparaturu kao što hlade hiltovke na asfaltu. Za ovakve pacijente poput mene trebaju davati leksaurine i to venozno.
Nakon što kapi počinju djelovati ide se u operacijsku salu. Postavka je sljedeća - doktorica je iznad glave, jedan tehničar za kompjuterom, druga tehničarka, koja mi je ličila na ozbiljnijeg faktora od tehničara je stajala pored doktorice i samo gledala, a treća tehničarka je stalaja u visini mog stomaka i držala me za ruku. Ja ju nisam puštao nijednog momenta. Ono što sam čuo od njih u poliklinici je da se muškarci za razliku od žena redovno isprepadaju. Sjedeći u čekaonici primjetio sam da žene ulaze hladno, odrađuju posao za desetak minuta i vraćaju se raspoložene, dok muški šute, uživaju u dozama apaurina, idu u salu pognutih glava i progovore tek kada izađu iz sale. Ja se nisam mogao opustiti, niti pustiti ruku jadne cure - kad se operacija završila pokazivala je svoje pocrvenjele šake. Jedini način da joj se iskupim je Milka od tri pedlja i zamjerka doktorici zašto ne nabave opracijski sto sa ručkama sa strane kao na porođajnom odjelu, barem za muškarce.
Proces operacije je jednostavan i kratak. Prvo se stavlja fiksator nakon kojeg ne možete treptati. Onda se skida sloj sluzi i laser prvi put počinje da radi, jako kratko. Nakon tog prvog rada oko se ponovo čisti i ide najnapetiji dio - skidanje dioptrije. Pažnja se mora usmjeriti na zelenu tačku na laseru. Kada se laser upali, može se osjetiti miris plastike. Laser radi 60 sekundi i ako ne izdržite - laser se resetuje i radi ponovo, a ako izdržite, više nemate dioptrije.
Oba oka na isti način, prvo desno pa lijevo. Nakon obrade svakog oka, stavlja se sloj silikona koje treba da štiti oko do sutrašnjeg pregleda. Sve je trajalo desetak minuta i kada sam ustao doktorica me je zamolila da pogledam na zid i kažem koliko je sati na zidnom satu udaljenom sedam metara od mene. To prije nisam mogao. Nakon operacije obavlja se kratko još jedan pregled i onda se ide na gotivne fotelje u posebnoj prostoriji da satić spavanja. Valjda da se dođe sebi i mirno uputi kući.
Uglavnom, kako sam mislio da jeste - duplo je lakše. Operacija traje jako kratko, ekipa koja radi je super i rezultat je fantastičan. Ako ikada dođete u dilemu da li 2 hiljade maraka vrijede rahatluka nenosanja naočala, ja ću vam reći, kao i svi koji su skinuli dioptriju - vrijedi.
U sljedećem nastavku pišem o situacijama u oporavku koji se upravo dešava.
Živjela tehnologija!
Nema komentara:
Objavi komentar